Katolička Crkva – posebno u Italiji – bila je duboko potresena viješću o smrti oca Mattea Balzana, 35-godišnjeg svećenika koji si je oduzeo život u subotu, 5. srpnja.
Vjernici su primjetili da se nešto čudno događa kada nije odslužio nedjeljnu misu. Ubrzo nakon toga, njegove kolege pronašle su mladog svećenika mrtvog u njegovoj župnoj rezidenciji u gradu Cannobiu u talijanskoj regiji Pijemont, dijelu biskupije Novara, javlja CNA.
U dirljivoj poruci, otac Franco Giudice, biskupski vikar za kler i posvećeni život u biskupiji Novara, podsjetio je da „samo Gospodin, onaj koji svakoga od nas proučava i poznaje, zna kako razumjeti najdublje tajne ljudske duše.“ „Uzdižemo Bogu milosrđa molitvu za Don Mattea, našeg brata u svećeništvu, izražavajući našu ljudsku bliskost, u ovom dramatičnom trenutku, njegovoj obitelji i cijeloj župnoj zajednici Cannobija“, napisao je Giudice.
Jedna od župljanki, Maria Grazia, izjavila je za novine Il Secolo d’Italia da joj je, prije nego što si je oduzeo život, u vezi sa smrću druge osobe bliske župi rekao da „nitko ne zna što čovjek ima u sebi da bi počinio tako ekstreman čin“. U ponedjeljak poslijepodne, 7. srpnja, u crkvi sv. Viktora u Cannobiu održano je molitveno bdijenje. U utorak, 8. srpnja, u 10:30 sati po lokalnom vremenu, biskup Franco Giulio Brambilla služio je zadušnicu.
Tragičan događaj ukazuje na hitnu potrebu pružanja podrške svećenicima, koji često nose velike odgovornosti i izazove, obično sami. Otac Omar Buenaventura, peruanski svećenik široko priznat po svom radu u solidarnosti s onima kojima je pomoć najpotrebnija, razmišljao je o ovoj ranjivosti – neodvojivoj od ljudskog stanja. „Kao i svaki čovjek, osjećam, patim, smijem se, plačem, osjećam se tjeskobno, tužno i mnogo, mnogo puta osjećam da je teret na mojim ramenima prevelik i da će me zdrobiti“, napisao je na Facebooku. Buenaventura je primijetio da „unutar svakog svećenika postoji ljudsko srce, s osjećajima, radostima, ranama, traumama i povijestima koje malo tko zna. I kada se to dogodi, ne mogu a da ne stanem i ne zapitam se o vlastitom životu.“ „Istina je, Bog je naša snaga, ali mi smo od krvi i mesa. I suočeni s ovako bolnom situacijom, nema riječi. Samo vjera“, dodao je.
U tom smislu, otac Francisco Javier Bronchalo, svećenik biskupije Getafe u Španjolskoj, naglasio je da svećenici „nisu superheroji“ i da poziv ne ublažava patnju. Objasnio je da „usamljenost svećenika nije toliko fizička koliko emocionalna“ i naglasio potrebu za podrškom. Bronchalo je također izjavio da „ravnodušnost ubija više od mržnje“ i požalio se što mnogi svećenici žive „u klimi ravnodušnosti, osuđivanja i pretjeranih zahtjeva. Ako pogriješimo, oni nam to ukažu. Ako nešto učinimo ispravno, nitko obično ništa ne kaže.“ U tom kontekstu, španjolski svećenik primijetio je da samoubojstvo „nije izoliran slučaj“, već simptom koji na vidjelo iznosi „zajednice koje puno zahtijevaju, ali nude malo podrške. Koje primaju, ali ne daju [podršku]. Bog nas održava, ali nitko od nas nije imun na takvu tragediju“, dodao je.
Studija objavljena 2020. otkrila je da je najmanje sedam svećenika počinilo samoubojstvo u Francuskoj tijekom četverogodišnjeg razdoblja. U slučaju Irske, prema Udruženju katoličkih svećenika, najmanje osam svećenika oduzelo si je život u posljednjih 10 godina. Još jedan zabrinjavajući primjer je Brazil, gdje je 40 svećenika počinilo samoubojstvo između 2016. i 2023. godine. Ovi incidenti često su povezani s prekomjernim radom i previše odgovornosti, lošim mentalnim zdravljem, uključujući anksioznost i depresiju, kao i kulturom pretjerane zahtjevnosti prema sebi i klerikalizmom.
