Sa strahom i trepetom radite na vlastitom spasenju
Kao što kaže sveti Pavao, “sa strahom i trepetom radite na vlastitom spasenju.” To je vaš posao. Nitko drugi to ne može učiniti umjesto vas.
Često čujemo, “Da imamo svete biskupe, imali bismo svete laike!” Ipak, to je zapravo samo naličje klerikalizma. Dolazi iz previše doslovnog shvaćanja analogije pastir/ovca. Istina je, naši će biskupi odgovarati ako nas dovedu u zabludu. Ali to ne znači da smo mi oslobođeni krivnje.
Kao što kaže sveti Pavao, “sa strahom i trepetom radite na vlastitom spasenju.” To je vaš posao. Nitko drugi to ne može učiniti umjesto vas.
To je ono što nedostaje svakom razgovoru o krizi u Crkvi. Problem nije Biskupska konferencija ili Drugi vatikanski sabor ili bilo što drugo. U konačnici, problem je što mi katolici odbijamo svoju vjeru shvatiti ozbiljno. A rješenje? Rješenje je da više nas katolika počne ozbiljno shvaćati svoju vjeru u vlastitom životu, pa čak i da je javno dijelimo sa svojom zajednicom u kojoj živimo.
Ipak shvaćam. Lakše je okriviti biskupe. Lakše je “reformirati” 200 biskupa nego 72 milijuna laika. Kad uzmemo u obzir sam razmjer ove krize, može se činiti nepremostivim. Bez Božje pomoći, sigurno bi bilo.
Dakle, čak ni sa stotinu sv. Martina na čelu, biskupi ne bi mogli sami upravljati ovim brodom. Ne ako je posadi svejedno hoćemo li plutati ili tonuti. Ne ako je laicima svejedno hoće li završiti u paklu.
Dopustite mi da vas ostavim s ovim razmišljanjem. U jednoj od svojih najpoznatijih propovijedi, sveti Augustin govori svojoj pastvi:
“Svi vi govorite: ‘Vremena su teška, vremena su očajna, vremena su jadna.’ Živite dobrim životima i promijenit ćete vremena živeći dobrim životima. Promijenit ćeš vremena i onda nećeš imati oko čega gunđati.”
Zapazite dobro, biskup Hipona nije rekao da njegov narod nije u pravu. Vremena su stvarno bila teška. Rimsko carstvo se urušavalo oko njih. Crkva je bila puna hereza, od pelagijanizma do gnosticizma. U usporedbi s petim stoljećem, naše je praktički Zlatno doba. Augustin je jednostavno odbijao gubiti vrijeme igrajući igru okrivljavanja.
I s pravom. Jer ili sa strahom i trepetom radiš na vlastitom spasenju, ili radiš nešto drugo. Nije važno što je to “nešto drugo”: to je potpuni gubitak vremena. A imamo tako malo vremena za gubljenje.
