Službenica Božja Marija Marta Chambon, ponizna redovnica Reda Pohoda Marijina iz Chamberyja u Francuskoj, rođena je kao Franciska Chambon 1841. godine u siromašnoj obitelji. Gospodin joj je već u ranoj dobi na tajanstven način darovao mnoge milosti, te je postala apostolom pobožnosti Isusovim ranama.
Na Veliki petak 1850., u dobi od devet godina, imala je svoju prvu viziju. Bila je na misi sa svojom kumom kad joj se odjednom ukazao izranjavan i raskrvavljen Isus. Kasnije te godine, za vrijeme svoje prve pričesti, ponovo je vidjela Isusa koji joj je rekao: „Dijete moje, tako će biti svaki put kad ćeš primati svetu pričest”. Franciska je otišla u samostan kad je imala 20 godina. Dvije godine kasnije, položila je doživotne zavjete i trajno ušla u red sestara bijele koprene pod imenom sestra Marija Marta.
Kao redovnica odlikovala se poniznošću, pobožnošću i pokorom
Kao redovnica odlikovala se poniznošću, pobožnošću i pokorom. Svoja iskustva Isusovih ukazanja i poticaja na pobožnost Njegovim ranama dijelila je s duhovnikom i poglavaricom, a oni su to zapisivali. Marija Marta primila je mnoge vizije tijekom svog života pa tako čak i onu raja. Bilo je trenutaka kada je Mariji Marti bilo dopušteno vidjeti Svetu obitelj. Nakon jedne duge vizije, rekla je svojoj poglavarici: „Majko, vraćam se iz Raja! Ne mogu pričati o onome što sam vidjela! Mogu samo reći da sam vidjela Svetu obitelj i rekla sv. Josipu: „Dobri moj oče, zahvaljujem Vam što ste brinuli na zemlji o mojoj dragoj Majci Mariji”.
Rekla je da je sv. Josip bio jako sretan te da joj je rekao da često moli ovu kratku molitvu: „Isuse, Josipe i Marijo, dajem vam svoje srce i dušu.” S vremenom ju je Isus zamolio da sudjeluje u svetim ranama: „Jedno me boli, a to je što ima duša, koje smatraju pobožnost Mojim ranama kao nešto čudnovato, nedostojno, neprikladno… Zato ta pobožnost opada i zaboravlja se. Na Nebu ima svetaca koji su gajili veliku pobožnost Mojim svetim ranama, no na zemlji nema više gotovo nikoga tko bi Me štovao na taj način….”
Marija Marta predvidjela je smrt pape Pija IX., a imala je i viziju smrti svojeg brata i sestre. Umrla je 21. ožujka 1907. u dobi od 66 godina, a postupak za njezinu beatifikaciju pokrenut je 1937. Zadnje božićne noći koju je provela na ovom svijetu Isus ju je opomenuo da će uskoro otići s ovoga svijeta i rekao joj da želi da podnese još neka trpljenja. Jedna od redovnica čula ju je dok je povikala: „Dragi Isuse, to ne, sve može, ali to ne!” Smatra se da se „to” odnosilo na mučnu i tešku bolest od koje je na kraju i preminula.
