Presveto Trojstvo
Vjera u Presveto Trojstvo temeljno je otajstvo naše vjere. Svaki naš dan i svaka naša molitva započinje znakom križa, kojim se označavamo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Sav je naš vjernički život prožet ovom stvarnošću, od sakramenta krštenja, kada se krstimo u Njegovo ime pa do smrti i uskrsnuća i nade u zajedništvo s Trojicom u nebeskoj domovini.
Veliko je ovo otajstvo i našem ljudskom umu nedokučivo. Prisjetimo se svetog Augustina i njegova susreta s djetetom, koje je na plaži školjkom pokušalo u rupicu u pijesku pretočiti more. Za Augustina je to bio znak da ni mi našim slabim ljudskim snagama ne možemo dokučiti tajnu Presvetoga Trojstva. Presveto je Trojstvo prisutno u samim počecima stvaranja. Bog Otac stvara iz ničega svojom Riječju, dok Duh lebdi nad vodama. Kod Isusova krštenja objavljuje nam se cijelo Presveto Trojstvo, prisutno u cijeloj povijesti spasenja.
Kršćanstvo je vjera u Boga koji je osoba, zapravo u Boga koji je jedan u Tri Osobe. Ovom svetkovinom slavimo tu temeljnu stvarnost naše vjere. Ne vjerujemo u nekog dalekog Boga s kojim ne bismo mogli uspostaviti odnos, nego vjerujemo u Boga koji je osoba, zapravo tri osobe i koji s nama stupa u odnos.
Današnja svetkovina naglašava da je Bog jedan, Troosoban te da nam se objavio. On je Bog Stvoritelj, Otkupitelj i Posvetitelj. Bog koji je iznad svega, sve je po Njemu, a On je u svemu. Nije to neko panteističko vjerovanje, nego upravo vjera u jednoga Boga u tri Osobe. Trojstvo nam daje ljubav Oca, milost Sina i zajedništvo Duha Svetoga. Dok se križamo u ime Trojstva, posvijestimo si da time ispovijedamo vjeru u Trojedinog Boga kojemu pripadamo, i da smo tom vjerom trajno opečaćeni.
Koliko god nam ovo otajstvo bilo nedokučivo, u njemu živimo, mičemo se i jesmo. Ako ga i ne možemo dokučiti svojim umom i izreći riječima, ono ipak prožima svaki i najdublji djelić našega bića. Neka nam ta spoznaja bude dosta na ovome svijetu, dok Ga u budućem ne spoznamo onakvoga kakav On doista jest.