PREKRASNO Kako je Isus odgovorio na molitvu siromaha
Svećenik se odlučio zaustaviti u crkvi i vidjeti tko je došao na molitvu. Upravo tada su se stražnja otvorila, čovjek je došao niz prolaz. Svećenik se namrštio, s obzirom da je vidio čovjeka koji se nije brijao neko vrijeme, košulja je bila nekako otrcana, njegov kaput je bio pohaban, čovjek je kleknuo, sagnuo glavu, …tada je ustao i otišao
U danima koji su slijedili svaki dan u podne došao je ovaj čovjek. Svaki put je kleknuo samo za trenutak. U naručju mu je bila posuda s ručkom, pa je u svećeniku počela rasti sumnja. Najviše se bojao pljačke i odlučio je zaustaviti čovjeka i pitati ga što ti radiš ovdje. Stari čovjek kaže da radi dolje niz cestu. Ručak mu je bio pola sata. Vrijeme ručka bilo je vrijeme molitve, da pronađe da pronađe snagu. Vidite, kaže on, ja ostajem samo trenutak, kaže on, budući da je tvornica daleko, kleknem ovdje i govorim Gospodinu: “SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM: GOSPODINE KAKO SAM SRETAN OTKAKO SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO ISUSE, OVO JE IVAN KOJI TI SE JAVLJA DANAS.” Svećenik se osjećao glupo. Rekao je Ivanu da je sve u redu. I da dođe i pomoli se u bilo koje vrijeme. Čovjek kaže: Vrijeme je za ići. Nasmiješi se i kaže: Hvala! Požuri se na posao…
Svećenik klekne pred oltarom. On nikad to prije ne bi činio. Njegovo se srce otopi ugrijano ljubavlju i susreo se s Isusom tamo. Dok su suze tekle on je u srcu ponovio onu Ivanovu molitvu:
“SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM: GOSPODINE KAKO SAM SRETAN OTKAKO SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SI UZEO MOJE GRIJEHE. NE ZNAM PUNO O TOME KAKO MOLITI, ALI MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO ISUSE, OVO SAM JA KOJI TI SE JAVLJAM DANAS.”
Jednoga dana, iza podneva svećenik je primjetio da stari Ivan nije došao. Budući da je prošao već više dana. Otišao je u bolnicu raspitati o njemu, čuo je da je bolestan. Bolesničko osoblje bilo je zabrinuto za njegovo zdravlje, ali on im je donosio radost. Tjedan u kojem je on bio s njima donio je promjene na čitavom odjelu. Njegov smijeh, radost, promjenili su ljude i to je bila njegova nagrada. Glavna sestra nije mogla razumjeti zašto je Ivan bio tako sretan kad nije bilo ni cvijeća ni poziva ni pisama, ni posjetitelja nije imao. Svećenik je ostao uz njegov krevet, izrazi je sestri brigu: nema prijatelja koji bi došli pokazati da im je stalo. On sam nije se imao kamo vratiti. Gledajući iznenađeno stari Ivan je rekao s dopadljivim osmjehom – medicinska sestra je u krivu. Ona nije mogla znati da je On ovdje sve vrijeme. Svaki dan u podne On je ovdje. Kaže svećeniku dalje:
Dragi prijatelju, vidite, On sjedi desno dolje, nagne se prema meni i kaže mi:
“SAMO SAM DOŠAO DA TI KAŽEM IVANE, KAKO SAM SRETAN OTKAKO SMO NAŠLI JEDAN DRUGOGA ZA PRIJATELJA I DA SAM UZEO TVOJE GRIJEHE. UVIJEK VOLIM ČUTI TVOJU MOLITVU. JA MISLIM SVAKI DAN NA TEBE. ZATO IVANE, OVO JE ISUS KOJI TI SE JAVLJA DANAS.”
