Papa Franjo: Ogovaranje je kuga koja gura čovjeka u krah i propast
U nedjeljnom podnevnom nagovoru papa Franjo govorio je o važnosti bratskoga ispravljanja i kako ga prakticirati nadahnjujući se Isusovim stilom. To je, prema Papinim riječima, jedan od najviših izraza ljubavi, ali i najzahtjevniji. Ako pogrješka ustraje obratite se naklonosti zajednice, rabite krotkost i ljubaznost ne stavljajući na stup srama
Isus je taj koga treba gledati kako bismo pomogli bratu u vjeri da uoči svoju pogrješku i naveli ga da se popravi. O tom je vidiku Papa govorio u nagovoru prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, komentirajući evanđelje današnje liturgije.
To je jedan od najviših izraza ljubavi, a i jedan od najzahtjevnijih – tim je riječima papa Franjo opisao bratsko ispravljanje koje valja primjenjivati bez ljutnje, te upozorio na ogovaranje.
To nije u redu i nije milo Bogu. Neumorno ponavljam da je ogovaranje kuga za život ljudi i zajednica, jer donosi podjele, patnju i sablazan, a nikako ne pomaže poboljšanju i rastu.
Papa je pritom citirao svetog Bernarda iz Clairvauxa koji u raspravi Stupnjevi poniznosti i oholosti napominje da su besplodna znatiželja i površne riječi prve stepenice na ljestvama oholosti, koje ne vode prema gore, nego prema dolje, gurajući čovjeka u krah i propast, piše Vatican News
Isusov nas stil uči rabiti odanost, diskreciju, hrabrost, jasnoću, bez ogovaranja. U slučaju da se to pokaže nedovoljnim ili neučinkovitim, valja potražiti pomoć, a ne djelovati sami; međutim, ne popuštajući nikada ogovaranju, nego uvijek imajući kao jedini cilj dobro drugoga.
Upirati prstom u drugoga nije dobro; štoviše, onima koji su pogriješili to često još više otežava da prepoznaju svoju pogrešku. Zajednica, naprotiv, dok osuđuje pogrješku treba njemu ili njoj dati da osjeti njezinu blizinu molitvom i ljubavlju, uvijek spremna na oproštenje i nov početak.
Papa Franjo je stoga predložio nekoliko pitanja korisnih za ispit savjesti:
Kako se ja ponašam prema onomu tko griješi protiv mene? Držim li to u sebi i nakupljam ljutnju? Postaje li to razlog da pričam drugomu iza leđa? Ili pokušavam razgovarati s njim? Molim li se za njega ili nju, tražim li pomoć kako bih učinio dobro? Brinu li se naše zajednice za one koji padnu, kako bi mogli ustati i započeti novi život? Upiru li prstom ili ih čekaju raširenih ruku?
Na kraju je zazvao Mariju, koja je – kako je rekao – nastavila ljubiti unatoč tomu što je slušala kako ljudi osuđuju njezina Sina, da nam pomogne uvijek tražiti put dobra.
