CRKVAPAPA FRANJO

Papa Franjo: Koliko ljudi svakodnevno ogovara i kritizira druge- to nije po Duhu Svetom

“Koliki ljudi su diplomirali ogovaranje i svakodnevno kritiziraju druge”, poručio je papa Franjo

Papa Franjo na općoj audijenciji 3. studenog 2021. osvrnuo se na odlomak iz Poslanice Galaćanima te je naglasio da sv. Pavao potiče kršćane da hode po Duhu Svetom (usp. 5,16.25).

“To je stil: živjeti, hoditi po Duhu Svetom. Vjerovati u Isusa znači slijediti ga, ići za Njim Njegovim putem, kao što su to činili prvi učenici. To istovremeno znači izbjegavati suprotan put, put sebičnosti, traženja vlastitog interesa, koji apostol naziva ‘željom, požudom tijela’ (r. 16). Duh je vodič na ovom Kristovom putu, divnom putu, ali koji je i težak. On počinje krštenjem i traje cijeli život. Pomislimo na dugo pješačenje na visoku planinu: fascinantno je, cilj nas privlači, ali zahtijeva puno truda i upornosti”, kazao je papa Franjo.

Ova nam slika može biti korisna da uđemo u zasluge apostolovih riječi: ‘Hoditi u Duhu’, ‘pustiti da nas On vodi’, nastavlja Papa. ‘To su izrazi koji ukazuju na radnju, pokret, dinamizam koji sprječava zaustavljanje kod prvih poteškoća, ali izaziva povjerenje u ‘snagu koja dolazi odozgo’ (Hermin ‘Pastir’, 43, 21). Hodeći ovim putem, kršćanin stječe pozitivnu viziju života. To ne znači da zlo koje je prisutno u svijetu nestalo, ili da nestaju negativni impulsi sebičnosti i ponosa; to prije znači vjerovati da je Bog uvijek jači od naših otpora i veći od naših grijeha. To je važno: vjerovati da je Bog uvijek veći. Veći od naših otpora i grijeha.’

Potičući Galaćane da krenu ovim putem, apostol se stavlja na njihovu razinu. Ostavlja glagol u imperativu: ‘hodite’ (r. 16), i upotrebljava ‘mi’ u indikativu: ‘Hodimo po Duhu’ (r. 25). Kao da želi reći: ‘Idimo istim pravcem i prepustimo se vodstvu Duha Svetog.’ To je poticaj. Sveti Pavao smatra da je ovaj poticaj potreban i njemu. Čak iako zna da Krist živi u njemu (usp. 2,20), također je uvjeren da još nije stigao do cilja, tj. vrha planine (usp. Fil 3,12). Apostol se ne stavlja iznad svoje zajednice, ne kaže: ‘Ja sam šef, a vi ste podanici. Ja sam se popeo na vrh planine, vi niste.’ Ne kaže tako, već stavljajući se na put svakoga, daje konkretan primjer koliko se treba pokoravati Bogu, odgovarajući sve više i bolje vodstvu Duha.

‘Kako je lijepo kad pronalazimo pastire koji koračaju s narodom, koji se ne odvajaju, ne ističu da su bolji, da su njihovi pastiri, svećenici, biskupi ‘dižući nos’ već pastiri koji koračaju s narodom. To je jako lijepo, to čini dobro duši.’

“To ‘hoditi po Duhu’ nije samo individualno djelovanje: ono se također tiče zajednice u cjelini. Zapravo, izgradnja zajednice slijedeći put koji je naznačio apostol jest uzbudljiva, ali izazovna. ‘Tjelesne želje’, napasti koje svi imamo, odnosno zavist, predrasude, licemjerje, neprestane srdžbe i pribjegavanje strogim propisima, mogu biti lako iskušenje, ali to bi značilo napustiti put slobode i, umjesto da se popnemo na vrh, vraćamo se dolje. Hoditi putem Duha prije svega zahtijeva puštanje mjesta milosti i ljubavi, Božjoj milosti. Pavao, nakon što je oštro podigao glas, poziva Galaćane da ponesu teškoće jedni drugih i, ako bi netko pogriješio, treba ga opomenuti u blagosti (usp. 5.22).

Poslušajmo njegove riječi: ‘Braćo, ako se tko i zatekne u kakvu prijestupu, vi, duhovni, takva ispravljajte u duhu blagosti. A pazi na samoga sebe da i ti ne podlegneš napasti. Nosite jedni bremena drugih!’ (6,1-2). A mi čim vidimo nečiju pogrješku, ogovaramo, govorimo o njemu. To nije po Duhu Svetom. Po Duhu Svetom znači biti nježan, blag i paziti na sebe da ne upadnemo u te grijehe, s poniznošću”, naglasio je Papa.

“Doista, kad smo u iskušenju da krivo osudimo druge, kao što je to često slučaj, moramo prije svega razmisliti o vlastitoj krhkosti. Kako je lako kritizirati druge! Koliki su ljudi diplomirali u ogovaranju. Svakodnevno kritiziraju druge. Trebamo gledati sebe. Dobro je zapitati se što nas potiče da ispravimo brata ili sestru, i ako nekako zajedno nismo odgovorni za njihovu pogrješku. Duh, osim što nam daje dar blagosti, poziva nas na solidarnost, na nošenje tuđih bremena. Koliki su tereti prisutni u životima drugih: bolest, nezaposlenost, usamljenost, bol…! I koliko drugih kušnji koje traže blizinu i ljubav braće!

Također nam mogu pomoći riječi svetog Augustina kad komentira ovaj isti odlomak: ‘Stoga, braćo, kad god je netko uhvaćen u nekoj krivnji, […] ispravite ga na ovaj način, s blagošću. Ako podigneš glas, voli iznutra. Bilo da ohrabruješ, očinski ukazuješ, prekoravaš ili si strog, voli’ (Razgovori 163 / B 3). Vrhovno pravilo bratskog ispravljanja jest ljubav: željeti dobro našoj braći i sestrama. Istovremeno, to je toleriranje tuđih problema, njihovih mana u tišini i molitvi, kako bismo potom pronašli pravi način u ispravljanju. To nije lako. Lakši je put ogovarati druge misleći da sam ja savršen. A to ne smijemo činiti. Blagost, krotkost, strpljivost, molitva, blizina”, zaključio je papa Franjo.

www.medjugorje-news.com

Izvor
laudato

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button