Ovo su posljednje riječi svetog Franje Asiškog
Sveti Franjo Asiški vodio je izvanredan život koji je stoljećima očaravao svijet. Živio je kao “sveta luda” za Boga, prihvaćajući potpuno siromaštvo. Umro je kako je i živio, tražeći da ga se skine kako bi mogao prijeći u vječnost bez ičega, čak ni s haljinom na leđima.
Prema biografu sv. Bonaventuri, dok je bio na samrtnoj postelji, sveti Franjo je poticao svoju braću da budu vjerni Bogu i njegovoj Crkvi. Zatim je slušao kako jedan od fratara recitira Evanđelje po Ivanu.
Sveti Bonaventura zatim bilježi kako je sveti Franjo recitirao Psalam 142 dok se približavao smrti.
Iz svega glasa vapijem Jahvi,
iz svega glasa Jahvu zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku,
tjeskobu svoju pred njim razastirem.
Ako duh moj i klone u meni,
ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim
potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam:
nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći,
nitko za život moj ne mari.
K tebi, Jahve, vapijem;
govorim: ti si mi utočište,
ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje
jer sam veoma nevoljan.
Izbavi me od gonitelja mojih
jer od mene oni su moćniji.
Izvedi iz tamnice dušu moju
da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupiti pravednici
zbog dobra što si ga iskazao meni.
Nakon što je izrecitirao ovaj Psalam, sveti Bonaventura bilježi: “Sve ove tajne tada su se u njemu ispunile, njegova presveta duša bila je oslobođena i apsorbirana u ponor božanske slave, blaženi čovjek je usnuo u Gospodinu.” Toma Celanski također bilježi da su njegove posljednje riječi bile: “Dobrodošla, sestrice smrti!” Oba izvještaja ističu njegovo iščekivanje smrti i želju da ga Bog odvede do vječnog počinka.
