Latinska izreka kaže: Ime je znak (Nomen est omen). Svaka kultura po rođenju djetetu daje ime po svojoj tradiciji izrasloj iz stila života i vjere uz stalni podsjetnik na pretke. Ime postaje znak koji nosimo i ono nas obilježava. Ime čini nas, mi činimo ime. A ime Diva posebno je za Ramljake…
To je ime nosila kći Luke Grabovca iz Brainova doca u Rami… Lik Dive Grabovčeve, legendarne djevojke iz Rame koja je odoljela napastima ljepote, bogatstva i bahatosti, postao je već odavno inspiracija za pisce, dramaturge, glazbene i likovne umjetnike, a po njoj Ramljaci počinju davati imena djeci.
Mala Diva na Zahumu
Diva nije samo inspiracija umjetnicima, ona je bila vodilja i uzor mnogim djevojkama i ženama kako u Rami tako i u širem okruženju. Upravo zbog toga, obitelj Mladena i Anđelke Jurić iz Rumboka, s privremenim boravkom u Austriji odlučila je svom najmlađem djetetu – kćerkici rođenoj 2020. dati ime Diva, a uz nju imaju već dva sina – Stjepana i Ivu.
Osim imena obitelj Jurić željela je još jednu vezu s Ramom: krstiti Divu u Rumbocima, ali zbog pandemije koronavirusa krštena je u Kapfenbergu u Austriji, no isti ih ipak nije zaustavio da za Božić budu sa svojim roditeljima, braćom i sestrama u Rami.
To vrijeme, kako piše Ramski vjesnik, iskorišteno je da mala Diva posjeti Zahum, rodno mjesto Dive Grabovčeve gdje je izgrađen Divin dom pod vodstvom udruge Jelašac i župe Rumboci.
Izgrađen je u stilu stare ramske kuće ispred koje je postavljena statua razigrane djevojčice Dive. Zahum je planinsko područje, odnosno, podnožje Raduše. I njezino grobno mjesto je u planinskom području, na Kedžari, u podnožju Vrana.
Znakovi povezanosti
Zbog nekih usmenih predaja kako je „samo jedna Diva“ obitelj Jurić je svojoj Divi dodala još jedno ime – Marija, upravo po Mariji, Majci od Milosti koju Ramljaci osobito časte. A Ramljaci su poznati po osobitom čašćenju triju žena: Majke od Milosti, Dive Grabovčeve i Ramske majke.
Diva Marija Jurić sigurno će s ponosom nositi to ime i dičiti se njime upravo onako kako su joj ga s ponosom dali njezini roditelji.
Iako je u nedjelju 10. siječnja, bilo hladno zimsko doba sa snijegom od barem 50-ak centimetara u malenoj Divi Mariji se već iščitavala hrabrost i odvažnost.
Obitelj Jurić se tako poslije fotografiranja Dive Marije u Divinu domu okupila u restoranu Zaum, svega nekoliko stotina metara od Divina doma.
Radosno obiteljsko okupljanje, osim roditelja Mladena i Anđelke, s posebnim osjećajima su doživjeli djed Stipo Jurić poznat po svom nadimku Šujkan i baka Mara rođ. Petrović. Njih dvoje posebno ističu kako su podigli svojih šestero djece, tri sina i tri kćeri od kojih su dobili 16 unučadi i jedno praunuče.
Šujkan je s nekim ponosom naglasio da je radostan i zbog Dive Marije, ali i zbog toga što je njegov sin Mladen kojeg je životni put odveo u inozemstvo započeo gradnju obiteljske kuće u Rumbocima. To dvoje su dva znaka koja će sigurno Mladena i njegovu obitelj vezati za Ramu ma gdje bili.
Vjerujemo kako ovo sigurno neće biti jedino ime Diva koje će uvijek podsjećati na Divu Grabovčevu i na taj način prenositi tradiciju o ramskoj heroini.
Priča o sukobu Dobra i Zla, Svjetlosti i Tame
O Divi su pisane pjesme, izvedene drame i snimljen film Divin krik s Vrana. Svakog ljeta tisuće hodočasnika iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i svijeta hodočaste na grob Dive Grabovčeve na Kedžaru, na Vran-planini. Vjeruju da će njihove molitve biti uslišane. Divu Grabovčevu smatraju mučenicom. Bila je katolička djevojka, prema legendi najljepša u ramskom kraju u tursko doba. Želio ju je zaprositi bahati Tahir-beg Kopčić s Kupresa. Tome su se usprotivili u početku i njegovi roditelji jer je Diva bila za njih Vlahinja, a i Divin otac Luka. No, mladi beg bio je uporan, pa je dobio dopuštenje svojih roditelja.
Uz pomoć svojih kmetova Tahir-beg je ipak pronašao Divu na Vran-planini, a kad ga je ona još jednom odbila, od bijesa ju je usmrtio nožem. Tijelo joj je pokopano na mjestu pogibije. Na njezinu grobu danas stoji brončani spomenik kipara Kuzme Kovačića.
U UTV-ovom filmu Divin krik s Vrana kroz igrane scene i svjedočenja svećenika, povjesničara i hodočasnika ispričana je priča o životu i mučeništvu nevino stradale djevojke i priča o vječnom sukobu Dobra i Zla, Svjetlosti i Tame na ovim prostorima. Film je režirao Miljenko Karačić.
Igrane scene za ovaj film odigrali su mladi glumci iz Rame, tada učenici i članovi KUD-a Hrvatska sloga uz stručnu suradnju Milana Topića i Zorana Stojanovića. Film je snimljen 2012. i od tada je prikazivan na HTV-u više puta. Prihvaćen je dobro kod publike te je i nagrađen na filmskom festivalu.
J.P., KT
www.medjugorje-news.com/nedjelja.ba
