Nemojte ih bacati: evo što učiniti sa starim blagoslovljenim grančicama nakon Cvjetnice
Blagoslovljene grančice s Cvjetnice nisu običan ukras, nego sakramentali, pa se s njima treba postupati s poštovanjem, bilo da ih čuvamo u domu, spalimo ili dostojanstveno zakopamo.
Blagoslovljene grančice s Cvjetnice za katolike imaju posebno značenje jer nakon blagoslova postaju sakramentali. Zato se s njima ne postupa kao s običnim biljem ili ukrasom, nego s poštovanjem koje odgovara njihovoj svetoj svrsi. Mnogi ih tijekom godine čuvaju u domu kao podsjetnik na Isusov ulazak u Jeruzalem, Veliki tjedan i Uskrs, a kada ih više ne žele zadržati, važno je znati kako ih ispravno i dostojanstveno zbrinuti.
Prema kodeksu Kanonskog prava, s posvećenim stvarima, koje su posvetom ili blagoslovom određene za bogoštovlje, postupa s poštovanjem i ne upotrebljavaju se u svjetovne svrhe ili u svrhe koje njima ne odgovaraju, makar bile u privatnom vlasništvu (usp. Kan. 1171).
Tijekom misnog slavlja blagoslovom svećenika, grančice su postale „sakramentalne“, a bacajući ih u smeće i tretirajući ih kao da više nisu potrebne, ignorira se njihova sveta svrha. Sljedeće pitanje je: „Ako ih ne mogu baciti, što ću učiniti s njima?“
Grančice kao dekoracija
Poznato je da ljudi godinama unazad koriste posvećene grančice za ukrašavanje domova. Jednostavno ih stave iza slike nekog svetca ili iza križa. Uglavnom, postoji mnogo različitih načina kako ih iskoristiti i uljepšati dom.
Prednost korištenja posvećenih biljaka kao ures je taj što će svim ukućanima tijekom cijele godine biti podsjetnik na Cvjetnicu i na taj način, ostat će povezani s Velikim tjednom, Uskrsom i Kristom koji je umro da bi nas spasio od grijeha i smrti.
Spaliti ili zakopati
Ukoliko korištenje grančica kao dekoracija nije rješenje, ispravno ih je spaliti ili zakopati. Takvim postupanjem iskazat će se poštovanje spram njihove posvećenosti i vratit će ih se u zemlju na dostojanstven način.
Ako ipak postoje oni koji nisu u prilici na propisan način riješiti se grančica, zasigurno ih mogu odnijeti u svoj župni ured. Često će i sami svećenici potiču vjernike da vrate grančice u crkvu kako bi se mogle spaliti i koristiti kao pepeo za Čistu srijedu ili Pepelnicu naredne godine. Na taj način liturgijska godina ostaje povezana i ništa se ne gubi, piše Aleteia.
