Na današnji dan 2005. godine umro je omiljeni papa, Ivan Pavao II.
Na današnji dan 2005. godine u 21 sat i 37 minuta umro je papa Ivan Pavao II. u svom stanu u Vatikanu. Uzrok smrti bio je zastoj srca usred hipotenzije i nedovoljne cirkulacije izazvane septičkim šokom. Sepsa je, pak, bila uzrokovana ranijom urinarnom infekcijom. Posljednje papine riječi bile su na poljskom jeziku i glasile su: “Pozwólcie mi odejść do domu Ojca”. (Dozvolite mi otići u Očev dom).
Nekoliko dana prije papa je primio bolesničko pomazanje od svog prijatelja i tajnika Poljaka Stanisława Dziwisza. Dok je papa umirao, deseci tisuća ljudi okupili su se na Trgu sv. Petra u Rimu. Papa je ostavio pisanu oporuku u kojoj je izričito tražio da ne bude pokopan u sarkofagu, nego jednostavno u zemlju. Želja mu je ispunjena i pokopan je ispod crkve sv. Petra.
Na papinom sprovodu okupio se najveći broj stranih državnika u povijesti . Ivan Pavao II. proglašen je blaženim 1. svibnja 2011, a svetim 27. travnja 2014. na Nedjelju Božanskog milosrđa koje je toliko štovao.
Bio je veliki prijatelj i zagovornik hrvatskog naroda, kako za zemaljskog života, tako i danas u vječnom životu s Bogom.
Karol Jozef Wojtyla rođen je 1920. u Wadowicama, gradu smještenom na jugu Poljske. Ime je dobio po svetom Karlu Boromejskom čijoj zaštiti su svog sina preporučili roditelji Karol i Emilia.
Karolova majka umrla je devet godina kasnije, a kada je imao dvanaest Karolu je preminuo i stariji brat. Ivan Pavao II. često je govorio kako je njegova majka željela imati dva sina: liječnika i svećenika; njegov brat bio je liječnik, a on je postao svećenik. Papa će kazati da su njegove pripreme za svećenički poziv počele još u roditeljskom domu i da je na njih znatno utjecao njegov otac.
Iz mladosti svetog Ivana Pavla II. svakako treba istaknuti 1938. kada se Lolek, kako su zvali Woytilu, seli u Krakow. Tu započinje studij poljske filologije. Nakon prve godine studija nacistička Njemačka okupira Poljsku, a nacisti zatvaraju Sveučilište.
Prema Papinim riječima izbijanje rata “na izrazit je način promijenilo tijek njegova života”. Da bi izbjegao deportaciju, Wojtyla počinje raditi u kamenolomu, a potom prelazi u tvornicu sode. Sam će kasnije reći kako su te godine bile odlučne za konačno sazrijevanje njegove odluke o odlasku u bogosloviju. Iz tog vremena seže i njegov duboki osjećaj ljubavi i prijateljstva za radnike.
Budući papa i svetac u tajnosti od 1942. pohađa Teološki fakultet u Krakowu. Krakovski nadbiskup kardinal Adam Stefan Sapiehe, koga je papa iznimno cijenio i nazivao ga «nezaboravnim», zaredio je Karola Wojtylu 1946.
U studenom te iste godine Wojtyla odlazi na studij u Rim gdje postiže doktorat iz teologije. Iste godine vraća se u Poljsku i dobiva svoju prvu pastoralnu službu – postaje kapelan u jednoj seoskoj župi. U 38-oj godini, Wojtyla je zaređen za biskupa. 1963. papa Pavao VI. imenuje Wojtylu za krakowskog nadbiskupa, a četiri godine kasnije imenuje ga i kardinalom.
1978. umire papa Pavao VI. Za sljedećeg papu izabran je kardinal Albino Luciani iz Venecije, koji uzima ime Ivan Pavao I. Ali, samo 33 dana nakon toga, iznenada umire. Tako se 1978. godine, 14. listopada, otvara nova konklava, a dva dana potom, izabran je 264. papa u povijesti Crkve Karol Wojtyla. Nakon 455 godina za papu je izabran ne-Talijan, prvi papa Slaven.
Ivanu Pavlu II. tada je njegov sunarodnjak i primas Poljske kardinal Stefan Wyszynski (Stefan Višinski) rekao: «Izaberu li te, molim te, ne odbij.» Poslije izbora kardinal Wyszynski je uputio proročke riječi novom Papi: «Sada trebaš uvesti Crkvu u treće tisućljeće.» On je to i učinio.
Još u prvim danima svog pontifikata zacrtao je smjer kojim će ploviti njegova lađa. ‘Ne bojte se. Otvorite vrata Kristu.’, riječi s početka njegove službe dale su pečat cijelom njegovom pontifikatu. Bog ne traži nikada od čovjeka više nego što može učiniti. Bog nam uvijek daje snage da učinimo ono što od nas traži, izjavio je početkom jubilejske godine.
Papa putnik, kako su ga često oslovljavali novinari, na svoje je prvo putovanje krenuo u siječnju 1979. u Srednju Ameriku i Meksiko. Ukupno je na putovanja kretao 104 puta, od toga tri puta je posjetio Hrvatsku.
Još je jedan važan trenutak pontifikata svetog Ivana Pavla II. 13. svibnja 1981. godine, na Trgu sv. Petra, Mehmet Ali Agca izvršio je atentat na Papu. Operacija teško ranjenog Pape trajala je šest sati, a Papa je na liječenju proveo 77 dana.
Ivan Pavao II. uvijek je bio blizak s mladima. 1986. godine ustanovio je Svjetski dan mladih. Već je na dan svog pontifikalnog ustoličenja, sveti Ivan Pavao II. kazao mladima: »Vi ste nada Crkve i svijeta – vi ste moja nada.»
Prvi je Papa koji je ušao u jednu sinagogu i džamiju. Njegov pontifikat bio je najduži pontifikat u XX. stoljeću i treći po duljini u povijesti Crkve. Obilježen je, među ostalim, brigom za dobro i dostojanstvo svakog čovjeka, zalaganjem za ekumenizam, kulturu života nasuprot kulturi smrti, mir, ekologiju, dijalog i toleranciju među narodima, religijama i kulturama.
Sveti Ivan Pavao II. objavio je 14 enciklika, 15 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 45 apostolskih pisama. Osim toga, na svojim je apostolskim putovanjima održao više od tri tisuće govora.
Tijekom papinske službe proglasio je svetima 482, a blaženim tisuću i 338 kršćana. Imenovao je 231 kardinala. Zaredio je 321 biskupa. Niti jedan Papa u povijesti nije se susreo s tolikim brojem ljudi. Na više od tisuću općih audijencija srijedom u Rimu susreo je više od 17 milijuna hodočasnika.
Procjenjuje se da je ovaj Papa na svojim putovanjima prešao udaljenost koja je gotovo jednaka trostrukoj udaljenosti između Zemlje i Mjeseca. Na tim putovanjima susreo se s više od 300 milijuna ljudi.
Sveti Ivan Pavao II. beatificirao je i bl. Alojzija Stepinca i Mariju od Propetog Petković te je blaženim proglasio časnog slugu Božjeg Ivana Merza. Tijekom pontifikata kanonizirao je dvojicu Hrvata: sv. Leopolda Bogdana Mandića i Marka Križevčanina.
Vapaj svetog Ivana Pavla II. na početku pontifikata: “Otvorite širom vrata Kristu!” ostaje poticaj svima nama. S druge strane, taj isti Krist kojemu je Karol Wojtyla, povjerio svoj život, otvorio mu je vrata i pozvao ga u svoj dom na današnji dan 2005. u 21 sat i 37 minuta.
