Mislite da nemate grijeha za ispovijed? Razmislite ponovno – evo zašto nam svima treba ispovijed
Mnogi ljudi danas misle da nemaju što ispovjediti. Neki nisu bili na ispovijedi više od godinu dana, a ipak tvrde da se ne mogu sjetiti nijednog grijeha.
Još je sveti Ivan Pavao II. 1984. godine upozoravao da suvremeni čovjek sve više gubi osjećaj za grijeh. Smatrao je da je to posljedica sekularizma koji iskrivljuje savjest.
Ovaj problem danas je još izraženiji. U društvu u kojem se ljudi boje donositi moralne sudove, ideja grijeha kao povrede Božjeg zakona gotovo je nestala. Često se ponavlja poruka: “Samo slijedi svoju savjest i ne možeš pogriješiti.”
Ali stvarnost je drukčija. Većina ljudi vrlo lako opravdava svoje postupke i rijetko sebe vidi kao onoga koji je pogriješio.
GUBITAK OSJEĆAJA ZA GRIJEH
Papa Pio XII. jednom je rekao da je “grijeh stoljeća upravo gubitak osjećaja za grijeh.”
Kada savjest oslabi, slabi i svijest o Bogu. Bez jasnog moralnog mjerila lako skliznemo u ravnodušnost i duhovnu mlakost.
Mnogi danas smatraju da je dovoljno moliti krunicu, volontirati u župi ili imati kip Gospe u dvorištu, pa da je sve u redu. No sveti Maksim Ispovjednik upozorava da pobožnost sama po sebi nije dovoljna ako živimo u grijehu.
Ako ne priznamo svoje pogreške i ne dopustimo Bogu da nas ozdravi u sakramentu ispovijedi, teško možemo imati istinski odnos s Njim.
ZAŠTO JE ISPIT SAVJESTI VAŽAN
Jedan od najboljih načina pripreme za ispovijed jest ispit savjesti. On nam pomaže prepoznati grijehe koje možda nismo ni primijetili u svakodnevnom životu.
Dobro je:
- moliti Duha Svetoga da nam pokaže istinu o nama samima
- čitati Katekizam i spise svetaca
- preispitati skrivene motive i misli
- biti iskren prema sebi
S vremenom možda nestanu veliki očiti grijesi, ali tada postajemo osjetljiviji na manje slabosti, misli i navezanosti koje nas udaljavaju od Boga.
ISKRENOST PRED BOGOM
Priznati grijeh nije lako. Sramimo se svojih pogrešaka i često ih pokušavamo zaboraviti.
No istina je da bez iskrenosti nema duhovnog rasta. Ispovijed nije mjesto osude, nego mjesto Božjeg milosrđa.
Bog ne želi da ostanemo zarobljeni u svojim slabostima. On želi da ih priznamo kako bi nas mogao osloboditi i obnoviti.
Put kroz ispovijed nije samo put prema spasenju u vječnosti, nego i prema istinskoj slobodi i radosti već u ovom životu.
