ŠTO ZAPRAVO ZNAČI „PRIKAZATI NEKOGA BOGU“? Mnogi to govore, ali ne znaju što time zapravo čine
Često kažemo da ćemo nekoga, svoju patnju ili određenu životnu situaciju „prikazati Bogu“. No što to zapravo znači i kako se to čini? U kršćanskom smislu prikazati nekoga Bogu znači s povjerenjem ga staviti u Božje ruke, bez nametanja vlastitih planova, vjerujući da Bog najbolje zna što je toj osobi potrebno.
Kako i kada prikazati nekoga Bogu i što to točno znači?
To je osobni stav svakog vjernika. Pada mi na pamet prikazanje Isusovo kada su Marija i Josip četrdeseti dan nosili Isusa u hram. To je bio običaj i obred kod Židova. Dakle, radi se o osobnom stavu: „Evo, Bože, ti si mi dao to dijete, ja ti ga prikazujem, neka bude od tog djeteta što ti želiš.” U tom slučaju ne možemo mi sugerirati i reći: „Bože, ja želim da on bude liječnik ili svećenik, da ona bude pjevačica”, već prikazati znači: „Bože, u tvoje ruke stavljam svoje najmilije.” A kako ćemo to formulirati, to je doista osobna stvar svakoga pojedinca, istaknuo je vlč. Ljubo Vuković u emisiji HKR-a “Halo, velečasni?”
Kada, pak, govorimo o prikazivanju vlastitih trpljenja, dobro je zamisliti majku koja probdije noć uz krevet bolesnog djeteta. Njezina žrtva neprospavane noći i zabrinutosti zbog bolesti djeteta zasigurno će uroditi plodom, jer će njezina blizina i skrb pomoći u njegovu ozdravljenju. Njezina žrtva nije uzaludna. Jednako tako, u duhovnoj stvarnosti na nama nevidljiv način svaka žrtva i trpljenje, kada je prikažemo Bogu za neko dobro, u našem životu dobiva smisao, postaje svrhovita i sjedinjuje se s Isusovom žrtvom na križu za spasenje svijeta. O prikazivanju trpljenja govorili su mnogi sveci otvarajući nam prozor u svijet duhovnih borbi, među kojima izdvajamo riječi naše blaženice Marije Propetog Isusa Petković koja govori o dragocjenoj vrijednosti trpljenja: „Nemojte, kćeri mile, biti žalosne kad vidite da Vam Gospodin šalje križeve, bolesti i različita druga trpljenja koja dolaze od raznih naravi i karaktera.
Vidimo da su takova trpljenja postojala i kod svetih otaca i velikih umova svete Crkve. To nam svjedoči život sv. Augustina i sv. Jeronima koji, iako veliki ljudi i naučitelji sv. Crkve, trpjeli su jedan s drugim, ali su znali podnositi ta trpljenja i postali su veliki sveci. Tako i Vi, kćeri mile, sva svoja trpljenja prikažite za svoje sestre, za obraćenje grešnika, za umiruće, za duše u čistilištu itd. Nemojte dozvoliti da se dragocjeno blago trpljenja koje Vam Gospodin daje gubi neiskorišteno.”
