Mali ljubitelj krunice, rođen za nebo sa samo 9 godina: “Isus mi je dao dva trna sa svoje krune”, rekao je. Liječnici su ubrzo nakon toga otkrili stvaranje dvaju tumora u njegovoj glavi
Priča o Manuelu Foderàu, sicilijanskom dječaku rođenom u nebo 20. srpnja 2010., sa samo 9 godina, zrači svjetlošću na svakom koraku. Ne samo čistoća i nevinost djeteta, već i svetost osobnog i živog odnosa s Gospodinom: to su elementi koji karakteriziraju ovo dijete.
Dana 21. lipnja započeo je biskupijski proces, koji uključuje početnu istragu kako bi se utvrdile njegove herojske vrline u svrhu beatifikacije. Mali Manuel sada je Sluga Božji, a analizira se njegov kratki život i načini na koje je na uzoran i herojski način manifestirao kršćanske vrline. Rođen u Calatafimi Segesti na Siciliji 21. lipnja 2001., Manuel je treće dijete svojih roditelja Giuseppea i Enze Milane. Ima dva mnogo starija brata, od kojih će mu jedan biti kum na krštenju. Njegovo djetinjstvo započelo je u katoličkoj obitelji ispunjenoj ljubavlju i privrženošću.
U dobi od 4 godine, jaka bol u nozi dovela je do strašne dijagnoze: imao je neuroblastom, a šanse za oporavak bile su male do nikakvih. Liječenje je započelo operacijom uklanjanja tumora i 20 rundi kemoterapije. U početku se mučio nositi s bolešću, ali ubrzo se pojavio “Prijatelj” koji mu je pomogao da sve prihvati s ljubavlju. Razvio se odnos s Isusom, čak i kroz istinski mistična iskustva. Već u bolnici provodio je puno vremena u molitvi: s 4 godine već je mogao moliti krunicu i napamet je znao Marijine litanije. Kada ga je časna sestra, medicinska sestra, odvela u malu bolničku kapelu, podigla ga je i on je naslonio glavu na tabernakul, u divnom i intimnom susretu ljubavi s Isusom.
Posebno nakon što je primio prvu pričest, uz biskupovo odobrenje unatoč ranoj dobi – šest godina – ali zbog velike duhovne zrelosti, njegovo vjersko iskustvo postajalo je sve mističnije. Jednog dana rekao je majci da mu je Djevica Marija obećala da će te večeri vidjeti vatromet. Ni na koji način nije bilo predviđeno, niti je mogao znati, da će te večeri doista biti tamo i da će ih vidjeti. Taj vrlo izravan odnos proteže se i na Isusa. Otkrio je majci: “Mama, nisam čuo Isusov glas, kao što ti čuješ moj, ali sam mogao govoriti s Njim i On mi je odgovorio u mom srcu.” To su dakle unutarnji govori kroz koje doživljava posebnu i intimnu vezu s Gospodinom. Njegove riječi kao šestogodišnjaka pogodit će svakoga dok govori o stvarnoj prisutnosti Krista u Euharistiji i kako se s Njim povezati. Piše pismo u kojem poziva sve da zahvale Gospodinu:
Dragi prijatelji,
Želim vam govoriti o tome kako je Isus prisutan u Euharistiji. Znate: On vas toliko voli i daje se osjetiti i vidjeti u svetoj pričesti. Ne vjerujete? Pokušajte se koncentrirati, bez ometanja. Zatvorite oči, molite i govorite jer će vas Isus slušati i govoriti vašem srcu. Nemojte odmah otvarati oči jer će se ta komunikacija prekinuti i nikada se neće vratiti! Naučite šutjeti i dogodit će se nešto divno, jer kada uđe, postaje “bomba milosti” koja vam daje osjećaj zaštićenosti i sigurnosti. Ostanite u Njegovom društvu. Ovo je najljepši trenutak jer vam u pričesti daje svoj sveti blagoslov. Ako ste bolesni, On će vam dati snagu da podnesete svaku patnju. Ako ste tužni, On će vam dati snagu da se nasmiješite. Ako vam je dosadno, On će vam dati svoju radost. Ako ste ljuti i nervozni, On će vam dati snagu da se smirite. Sve se to može dogoditi samo ako mu vjerujete jer vas On voli puno više nego što vi možete. Ljubav!
Tijekom godina bolesti, mistično je rastao s Isusom i Djevicom Marijom, prinoseći svoju patnju. Pred kraj je čak primio dar: “Isus mi je dao dva trna sa svoje krune”, rekao je. Liječnici su ubrzo nakon toga otkrili stvaranje dvaju tumora u njegovoj glavi. Isus mu također rekao trenutak njegove smrti: “Isus mi je pokazao Nebo, a to je divno mjesto, lijepo poput gozbe koju je Isus pripremio… Rekao mi je da ću umrijeti s devet godina, da moram još malo patiti za Njega.” Nakon što je 20. srpnja 2010., nakon pričesti, prisustvovao misi slavljenoj u njegovoj spavaćoj sobi, uzviknuo je: “Gotov sam!”, a zatim je, ubrzo nakon toga, umro stežući krunicu u rukama. Priznanje njegovog ugleda svetosti, koje je trajalo i ostalo živo tijekom ovih godina, dovelo je do otvaranja postupka za beatifikaciju, čiji je prvi korak upravo započeo.
