LGBT ideologija ne brine se o tome da pomogne pojedincima koji se muče s pitanjima glede svoje seksualnosti, kako da žive u skladu sa svetom voljom Stvoritelja. Niti se njezini promicatelji brinu o vječnom životu ili spasenju duša. Umjesto toga, oni promiču protukršćansku ideologiju koja napada sam koncept braka i obitelji – oca, majku i djecu – te stoji kao protusvjedočanstvo protiv Evanđelja Isusa Krista.
Vaša Eminencijo, kakva je vaša reakcija na nedavno „LGBT jubilarno hodočašće“ u crkvi Gesù u Rimu i u Bazilici Svetoga Petra, koje je dovelo do viralne fotografije dvojice homoseksualnih muškaraca koji se drsko drže za ruke, jedan s ruksakom na kojem piše „Je*i pravila“?
Kardinal Müller: Obeščastili su hram Božji, „dom Očev pretvorili su u tržnicu“ (Iv 2,17). LGBT pokret je apsolutno protiv volje Boga Stvoritelja koji je u Kristu ustanovio brak kao sveti sakrament, i apsolutni je skandal što se to dogodilo.
Prije nekoliko godina kardinal Reinhard Marx održao je misu za te skupine u Münchenu, pretvarajući ono što je sveto u promidžbenu predstavu. Sada se isto događa u crkvi Gesù u Rimu, gdje talijanski biskup govori o mogućnosti promjene objavljenoga nauka o braku i obitelji prema ljudskim, tjelesnim željama.
Kao što nas sveti Augustin podsjeća u Ispovijestima X, 27: „Onaj je tvoj najbolji sluga koji ne želi čuti od tebe ono što bi sam želio čuti, nego želi ono što čuje od tebe.“
Koji je značaj cijele skupine koja otvoreno odbacuje katoličku vjeru u vezi sa seksualnim moralom prolazeći kroz Sveta vrata?
Kardinal Müller: Zlouporabili su katoličku vjeru i milost i simbol Svetih vrata – a ta su Isus Krist – radi propagande, dok su živjeli u otvorenoj suprotnosti s voljom Stvoritelja. Ukaljali su Crkvu Božju opscenim gestama i svojim načinom života. Kao što je sveti Pavao rekao: „Zato ih je Bog u požudama njihovih srdaca predao nečistoći, da međusobno obeščašćuju svoja tijela, oni što su istinu Božju zamijenili lažju“ (Rim 1,24-25).
Pavlove riječi nisu bile istinite samo u vrijeme pisanja Poslanice Rimljanima; homoseksualnost, pederastija i pedofilija bile su raširene u predkršćanskoj antici. Čak i danas, to su posljedice nijekanja Boga, Stvoritelja, koji je stvorio čovjeka kao muškarca i ženu. Zapanjujuće je da su biskupi i svećenici dali prostora tomu protusvjedočanstvu katoličke vjere, u otvorenom protivljenju Božjoj volji. Trebali bi se konzultirati s naukom Crkve o braku i obitelji, posebno u Pastoralnoj konstituciji o suvremenom svijetu Drugog vatikanskog koncila , Gaudium et Spes, § 47–52.
Najmanje jedan biskup i nekoliko svećenika i redovnica sudjelovali su u „LGBT jubilarnom hodočašću“. Belgijski svećenik čak je nosio „interseks-inkluzivnu“ zastavu ponosa prebačenu preko leđa poput ogrtača dok je hodao prema Svetim vratima.
Kardinal Müller: Sudjeluju li u euharistijskim procesijama na blagdan Tijelova? To im nije toliko zanimljivo, ali instrumentaliziraju i zlorabe vjerske simbole kako bi stvorili propagandu za protukršćansku ideologiju.
Je li bilo svetogrđe proći kroz Sveta vrata na taj način?
Kardinal Müller: Bez ikakve dvojbe. Blagoslivljanje tih parova također je svetogrđe i potpuno je suprotno Božjoj Riječi i katoličkoj doktrini. Ova ideologija ne brine se o tome da pomogne pojedincima koji se muče s pitanjima glede svoje seksualnosti, kako da žive u skladu sa svetom voljom Stvoritelja. Niti se njezini promicatelji brinu o vječnom životu ili spasenju duša. Umjesto toga, oni promiču protukršćansku ideologiju koja napada sam koncept braka i obitelji – oca, majku i djecu – te stoji kao protusvjedočanstvo protiv Evanđelja Isusa Krista:
„A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominju među vama, kako i dolikuje svetima. Ni prostota, ni ludorije, ni dvosmislice, što nije dolično, nego radije zahvaljivanje! Dobro znajte ovo: nijedan bludnik ili bestidnik ili pohlepan, taj idolopoklonik, nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjem. […] Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i predao sebe za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode riječju, da sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage, bore ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane“ (Ef 5,3-5;25-26).
Na hodočašću sam razgovarala s jednim od glavnih organizatora iz „Jonatanova šatora“ (Tenda di Gionata ). Tvrdio je da u Bibliji postoje naznake da je homoseksualnost moralno dopuštena te je rekao da „Bibliju ne bismo trebali tumačiti doslovno, već u kontekstu određenog povijesnog trenutka“.
Kardinal Müller: Svi heretici tumačili su Bibliju na takav način. Sveto pismo je vrlo jasno o tim pitanjima i samo Učiteljstvo Crkve ima ovlast pružiti autentično i nepogrešivo tumačenje Božje riječi u skladu s apostolskom tradicijom. Ne možemo u pogledu vjerovanja u Jednoga Boga praviti kompromise s poganstvom.
Jamesa Martina, koji je također bio jedan od glavnih organizatora „LGBT jubilarnog hodočašća“, primio je u audijenciju papa Lav 1. rujna i taj odmah je podijelio službene fotografije na društvenim mrežama. Bi li se takav susret dogodio pod papom Ivanom Pavlom II. ili papom Benediktom XVI.?
Kardinal Müller: Obojica su bili svjesni da će se te fotografije zloupotrijebiti kako bi se sugeriralo Papino svrstavanje s protukršćanskim ideologijama. Pape su ponekad primale i komunističke vođe, ali nitko nikada nije vjerovao da papa Ivan Pavao II. ima išta zajedničko s njima; vrlo je otvoreno razgovarao s njima. Benedikt XVI. jednom se privatno sastao s Hansom Küngom, ali ne na način koji bi se mogao instrumentalizirati, a zasigurno nitko nikada nije ni pomislio da će papa Benedikt XVI. prihvatiti Küngove teorije.
Vjerujem da je papa Lav XIV., koji je jasno govorio o naravi kršćanskog braka, vrlo svjestan onoga što se događa i da ga nitko ne može lako instrumentalizirati.
„LGBT jubilarno hodočašće“ organizirano je tijekom prethodnog pontifikata i već je bilo u vatikanskom kalendaru, ali neki katolici mogli bi se pitati, zašto se papa Lav uopće sastao s o. Jamesom Martinom i zašto događaji nisu otkazani.
Kardinal Müller: Kao dogmatičar ne želim biti diplomat. Katolička Crkva mora proglašavati istinu, ali i proturječiti lažima. To jest, ne smijemo samo pozitivno objašnjavati vjeru, nego također i aktivno pobijati zablude.
Nicejski sabor potvrdio je istine vjere, ali je ujedno i osudio Arija kao heretika. Samo propovijedanje istine nije dovoljno. Sveti Pavao govori o „neprijateljima Križa“ unutar Crkve. Ako papa ili biskup govori istinu, bit će meta napada. Suprotno tome, ako šuti, iskoristit će njegovu šutnju za širenje svojih zabluda.
Mnogi katolički biskupi usprotivili su se Fiducia Supplicans jer je predstavljala pogrješan pastoralni put i bila je utemeljena na manjkavom i nejasnom razumijevanju naravne i objavljene antropologije.
Između istine i laži ne može biti kompromisa. To nije stvar konzervativnog ili progresivnog mentaliteta – to je pitanje objavljene istine i svrhe stvaranja kako je upisana u ljudsku prirodu.
Cijeli članak koji zaista vrijedi pročitati pogledajte OVDJE!
Izvor: dianemontagna.substack.com / miportal.hr/ vjerujem.hr
