„Znamo koliko je danas mir ugrožen, sjećamo se rata na Balkanu, a nemamo jamstva da se rat neće obnoviti. Tako je Međugorje proročko i karizmatsko mjesto molitve za mir na svijetu.
Hodočasnici iz cijelog svijeta dolaze svake godine u Međugorje, svake godine oko 2,5 milijuna ljudi, a sada će moj zadatak biti pomoći lokalnim svećenicima u svim poboljšanjima i promjenama koje će hodočasnicima pomoći živjeti duhovno u Međugorju u boljim uvjetima“, istaknuo je nadbiskup Hoser.Najhitnijom pastoralnom potrebom Međugorja nadbiskup Hoser je okarakterizirao povećanje broja ispovjednika, osobito za hodočasnike na stranim jezicima.
„Međugorje je fenomen masovne ispovijedi“, rekao je nadbiskup. No trideset i osam godina nakon prvog ukazanja Vatikan još uvijek nije izrekao svoje službeno stajalište o ukazanjima u Međugorju. Ipak nadu budi to što u trenutku kada završavamo pisanje knjige papa Franjo odobrava hodočašća u Međugorje i to zahvaljujući utjecaju nadbiskupa Hosera. Time je i papa Franjo pokazao da može promijeniti mišljenje te da nije isključiv. To je vrlo značajno za Međugorje jer će od sada crkva moći organizirati službena hodočašća u svetište.
No, činjenica je da čak ni papa Ivan Pavao II., koji je bio možda i najveći zagovaratelj Međugorja od svih papa (od prvog ukazanja do danas crkva je promijenila tri poglavara – Ivana Pavla II., Benedikta XVI. i sadašnjeg papu Franju), nije došao u posjet Međugorju iako je hodočastio u Sarajevo. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman neposredno je prije Papina dolaska u Sarajevo posvjedočio pred okupljenim političarima i svećenicima da mu je Papa Ivan Pavao II. u njihovu zadnjem razgovoru rekao da bi prilikom posjeta Sarajevu želio posjetiti i Međugorje.
‘Sveti Oče, očekujemo Vas u Međugorju’
No istodobno se prilikom posjeta Sarajevu raspitivao o detaljima o Međugorju, a poznato je i njegovo spominjanje uz smiješak imena Međugorje prilikom dolaska u Sarajevo, prilikom večere u Katoličkoj bogosloviji i prilikom odlaska iz Sarajeva. Ubrzo nakon završetka posjeta Sarajevu, na uobičajenoj audijenciji srijedom, rekao je: „Tijekom rata nisu prestajala hodočašća vjernika u marijanska svetišta u BiH, kao ni u drugim dijelovima svijeta, na poseban način u Loreto, da bi se tražilo od Majke Naroda i Kraljice Mira da utječe na tu mučeničku regiju“.
Ove Papine riječi mnogi su protumačili kao njegovo posredno priznanje međugorskih događaja.
Naime, još uvijek se prepričava kako su u sarajevskoj zračnoj luci 12. travnja papu dočekala trojica bosanskohercegovačkih biskupa i dva provincijala. Kada je provincijal Bosne srebrne fra Petar Anđelović prišao Papi da ga pozdravi, Papa mu je uputio upit: „Međugorje?“ On je pokazao na dr. fra Tomislava Pervana, hercegovačkog provincijala koji je rekao: „Ja sam iz Mostara i Međugorja.“ Papa je zadovoljno klimnuo glavom i dvaput ponovio: „Međugorje, Međugorje.“ Vidjeli su to i svi televizijski gledatelji koji su pratili prijenos Papina dolaska.
Također, dok se molio s okupljenima u sarajevskoj katedrali, Papa je u dva navrata molio Kraljicu mira za Bosnu i Hercegovinu. Mnogi od prisutnih to su protumačili kao obraćanje Kraljici mira iz Međugorja.
Nakon večere u sarajevskoj Katoličkoj bogosloviji fra Tomislav je iskoristio prigodu i Papi osobno predao najnoviju fotomonografiju o Međugorju koju su mu uputili franjevci koji rade u župi Međugorje. Tom prigodom kraće vrijeme govorio mu je i o Međugorju. Papa je šutke, ali po izrazu lica zadovoljno i sa zanimanjem primio i jedno i drugo.
Prilikom Papina odlaska iz sarajevske zračne luke fra Tomislav Pervan pri pozdravu s Papom rekao je: „Sveti Oče, očekujemo Vas u Međugorju.“ Papa je sa smiješkom, kako se vidjelo i na TV ekranima, odgovorio: „Međugorje, Međugorje.“
Koliko je papa Ivan Pavao II. držao do Međugorja, govori i to da je 1987. godine prilikom susreta s vidjelicom Mirjanom Soldom u Rimu rekao joj: „Da nisam papa, već bih bio u Međugorju i ispovijedao bih.“
‘Brinite se za Međugorje, čuvajte Međugorje’
Monsinjor Maurillo Krieger, bivši biskup Brazila, ispričao je kako je bio u Međugorju četiri puta, prvi put 1986. godine.
„1988. bio sam s osam drugih biskupa i 33 svećenika na duhovnoj obnovi u Vatikanu. Papa je znao da poslije ove obnove mnogi od nas idu u Međugorje. Prije nego što smo otišli iz Rima, nakon privatne mise s Papom, on je, a da ga nitko nije ništa pitao, rekao: „Molite za mene u Međugorju.“ Rekao sam Papi drugom zgodom: „Idem u Međugorje četvrti put.“ Papa se malo sabrao i rekao: „Međugorje, Međugorje. To je duhovno središte svijeta.“ Isti dan sam razgovarao s drugim brazilskim biskupima s Papom za vrijeme ručka i rekao sam mu: „Svetosti, mogu li reći vidiocima iz Međugorja da im vi šaljete svoj blagoslov?“ On je odgovorio: „Da, da, i zagrlio me“, rekao je monsinjor Krieger.
Skupini liječnika koji brane posebno dostojanstvo nerođenoga života 1. kolovoza 1989. papa Ivan Pavao II. rekao je: „Da, danas je svijet izgubio smisao nadnaravnoga. U Međugorju se mnogi tražili i našli ovaj smisao u molitvi, postu i ispovjedi.“ Osim te, prepričava se još jedna zgoda kada je korejski katolički tjednik („Katoličke novine“) objavio 11. studenoga 1990. članak koji je napisao predsjednik korejske biskupske komisije msgr. Angelo Kim: „Pri kraju posljednje Biskupske sinode u Rimu, korejski biskupi bili su pozvani na objed k Papi. Monsinjor Kim tom se prigodom obratio Papi riječima: „Zahvaljujući vama, Poljska je oslobođena od komunizma.“ A Papa je na to uzvratio: „Nisam to ja učinio. To je djelo Djevice Marije, kako je ona to obznanila u Fatimi i Međugorju.“ A nadbiskup Kwanyua potom reče: „U Koreji, u gradu Nadju, postoji Djevica koja plače.“ A Papa će: „Ima biskupa, kao u Jugoslaviji, koji su protiv… ali treba gledati i mnoštvo puka koje to jamči, pa brojna obraćenja… Sve je to na smjeru evanđelja; sve te čimbenike treba ozbiljno proučiti.“
Spomenuti list donosi na sve to sljedeći osvrt: „To nije odluka Crkve. To je jedna naznaka, u osobno ime zajedničkog nam Oca. Ne pretjerujući u tome, to se ne smije prezreti…“
Papa Ivan Pavao II. volio je Međugorje toliko da je fra Jozi Zovku 20. srpnja 1992. rekao: „Brinite se za Međugorje, čuvajte Međugorje, ne umarajte se, ustrajte. Hrabro, ja sam s vama. Branite, slijedite Međugorje.“
Nadbiskup Paragvaja, msgr. Felipe Santiago Benetez u studenome 1994. pitao je papu Ivana Pavla II. je li ispravno dati odobrenje da se vjernici okupe u duhu Međugorja, pogotovo sa svećenikom iz Međugorja. Sveti Otac je odgovorio: „Odobri sve što se odnosi na Međugorje.“
Benedikt XVI.molio pred kipom Gospe međugorske
I papa Benedikt XVI. štovao je međugorsku Gospu. Štoviše, Međugorje je za Benedikta XVI. imalo posebno mjesto u srcu. Pred kipom Gospe međugorske u mjestu Lorenzagu di Cadoreu pokraj Venecije papa Benedikt XVI. molio se sat vremena 2007. godine. To se u vatikanskim krugovima smatralo čudnim jer Vatikan još službeno nije priznao međugorska ukazanja.
No prije nego što je postao papa, Joseph Ratzinger bio je dulje vremena na čelu Kongregacije za nauk vjere Svete Stolice i bio je posebno blagonaklon prema Međugorju. Kongregacija je, naime, sudjelovala u donošenju odluke o Međugorju.
„Papa je obranio Međugorje kada je kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere na doradu vratio tekst Biskupske konferencije Jugoslavije. Biskupi su tražili da se Međugorje prekriži, no Ratzinger to nije dopustio“, otkrio je svojedobno fra Jozo Zovko.
Kada se papa Benedikt XVI. povukao, spominjalo se kako bi za Međugorje bilo najbolje da papa postane bečki nadbiskup kardinal Christoph Schönborn. Naime, pretpostavljalo se da od svih kardinala on vjerojatno ima najpozitivnije stajalište o svetištu u Međugorju koje je posjetio više puta.
Njegovi dolasci i pozitivan stav razljutili su i mostarskog biskupa Ratka Perića koji ga je javno kritizirao. Benedikt XVI. tada je Međugorje izuzeo iz nadležnosti mostarskog biskupa te je oformio posebno povjerenstvo odgovorno njemu i Kongregaciji za nauk vjere.
