Kako pravilno odložiti stare oštećene sakramentale?
Katolici koji često koriste sakramentale (smeđe škapulare, medaljice sv. Benedikta, blagoslovljene krunice itd.) često nailaze na problem kada se predmet slomi ili istroši. Što učiniti s tim svetim predmetima? Je li u redu jednostavno ih baciti u smeće?
Ukratko, sakramentali su sve što je Crkva odvojila ili blagoslovila u svrhu posvećenja naših života i vođenja nas do sakramenata. Oni su sveti znakovi i pružaju nam milost (duhovnu pomoć) po zagovoru Crkve. Sakramentali koji se koriste kod kuće mogu biti bilo koji broj vjerskih predmeta koje je blagoslovio svećenik ili đakon – krunica, medaljica, raspelo ili čak svijeća. Bez obzira na to što je to, ako ga je blagoslovio član klera, onda se s njim treba postupati s dužnom pažnjom (usp. Kanon 1171).
Prava duhovna moć
Kao katolici vjerujemo da blagoslovi zaređenih službenika imaju stvarnu duhovnu moć. To je najočitije u sedam sakramenata, gdje riječi svećenika mogu izazvati duhovnu transformaciju. Očiti primjer je euharistija, gdje kroz svećenikove riječi kruh i vino na misi postaju Tijelo i Krv Kristova. To je čudo koje Bog čini kroz riječi koje izgovaraju njegovi odabrani službenici. Na mnogo nižoj, ali analognoj razini, vjerujemo da se nešto mijenja kada svećenik ili đakon blagoslovi vjerski predmet. Možda to ne možemo vidjeti, ali ponekad možemo osjetiti duhovnu težinu sakramentala koji je blagoslovljen. Slijedom toga, katolicima se nalaže da stare sakramentale odlažu na način koji pokazuje dužno poštovanje.
Svi sakramentali mogu se spaliti ili zakopati kako bi se pravilno zbrinuli. Ova vrsta odlaganja poštuje njihovu svetu svrhu i vraća ih zemlji na dostojanstven način. Ako osoba nije u mogućnosti učiniti ni jedno ni drugo, sakramental se može ostaviti u župnom uredu i netko od osoblja može se pobrinuti za njega. Često zaboravljamo da su fizičke stvari koje vidimo samo jedan dio mnogo većeg svemira. Oko nas postoji duhovni svijet koji ne možemo vidjeti, ali koji neprestano utječe na naš svakodnevni život. Tretiranjem sakramenata s poštovanjem prepoznajemo ovu osnovnu istinu i poštujemo nebeski blagoslov koji je na predmet stavio svećenik ili đakon.
