Iznenađujuća duhovna moć crkvenih zvona
Zvona ne samo da pozivaju ljude na molitvu, ona imaju duhovnu težinu koja nije svima poznata.
U starijim gradovima, osobito u središtu grada, zvona zvone svaki sat s zvonika mjesne crkve ili katedrale. Ponekad ih je teško čuti u prometnoj gužvi, ali kada se dođe u seosku župu zvona se čuju kilometrima unaokolo. Crkvena zvona postoje od 5. stoljeća i bila su uobičajena u srednjem vijeku.
Osobito su ih koristile samostanske zajednice za pozivanje redovnika, koji su tijekom dana bili na raznim mjestima u samostanu, da se okupe na molitvu u kapeli. Kasnije se običaj ustalio u župnim crkvama te se zvonima pozivao narod na euharistijsko slavlje kao i na molitvu molitve Anđeo Gospodnji kroz cijeli dan.
No crkvena zvona imaju i veliku duhovnu snagu. Kada se postavlja novo crkveno zvono, tradicionalno ga “krsti” ili “posvećuje” biskup ili lokalni svećenik. Bivši obredi odražavali su obrede krštenja, a sadašnji obred još uvijek zahtijeva upotrebu svete vode. Zvona također dobivaju ime u čast određenog sveca zaštitnika, iako su mnoga nazvana po Blaženoj Djevici Mariji. Rimski ritual pruža vrlo svečan blagoslov crkvenih zvona i govori o duhovnoj simbolici i sakramentalnoj snazi koja ova zvona sada posjeduju.
Bože, koji si preko blagoslovljenog Mojsija, svoga sluge i zakonodavca, odredio da se naprave srebrne trube i da se u njih trubi u vrijeme žrtvovanja, kako bi svojim jasnim zvukovima podsjetili narod da se pripremi za tvoje bogoslužje i da se okupi za njegovo slavlje. Daj, molimo te, da ovo zvono, namijenjeno tvojoj svetoj Crkvi, bude posvećeno od Duha Svetoga po našoj niskoj službi, tako da kad se zazvoni i zazvoni, vjernici mogu biti pozvani u dom Božji i na vječnu plaću.
Neka jača vjera i pobožnost ljudi kad god čuju njegovu milozvučnu jeku. Na njegov zvuk neka se daleko otjeraju svi zli duhovi; neka budu protjerani gromovi i munje, tuča i oluja; neka snaga tvoje ruke obori zle sile zraka, navodeći ih da zadrhte od zvuka ovog zvona i da pobjegnu pri pogledu na sveti križ urezan na njemu. Neka to udijeli sam Gospodin naš, koji je pobijedio smrt na gibetu križa i koji sada kraljuje u slavi Boga Oca, u jedinstvu Oca i Duha Svetoga, u vijeke vjekova.
Obratite pažnju na to kako svećenik priziva Božju moć da otjera “zle duhove”, kao i “grmljavinu… munje, tuču i oluju” kroz zvuk ovih zvona. Blagoslov se nastavlja završnom molitvom koja ponovno podsjeća na duhovnu težinu zvona.
O Kriste, svemogući Vladaru, kao što si nekoć smirio oluju na moru kad si se u lađi probudio iz sna svoje ljudske naravi, tako sada priđi sa svojom blagonaklonom pomoći potrebama svoga naroda i izlij na ovo zvono rosu Duha Svetoga. Kad god zazvoni, neka neprijatelj dobra pobjegne, kršćanski narod čuje poziv na vjeru, carstvo sotonino se prestraši, vaš narod ojača jer je pozvan zajedno u Gospodinu, i neka Duh Sveti bude s njima kao Bio je oduševljen biti s Davidom dok je svirao njegovu harfu.
I kao što je nekoć grmljavina u zraku uplašila gomilu neprijatelja, dok je Samuel zaklao neodbijeno janje kao žrtvu vječnom Kralju, tako kada zvonjava ovog zvona odjekne u oblacima neka legija anđela bdi nad skupštinom svoju Crkvu, prvinu vjernika, i pruži im svoju trajnu zaštitu u tijelu i duhu. To te molimo po tebi, Isuse Kriste, koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem, u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova.
Stoga sljedeći put kad čujete crkveno zvono, sjetite se duhovne moći koje ono ima i uputite kratku molitvu Bogu, zahvaljujući mu za mnoge blagoslove u vašem životu.
