Don Damir Stojić o tome kako Crkva gleda na spolne odnose za vrijeme trudnoće?

Htjela bi vas pitati kakav je stav Crkve spram intimnih odnosa između supružnika za vrijeme trudnoće i koje su metode prenatalne dijagnostike u skladu s učenjem Crkve (npr. ultrazvuk ili krvna proba za procjenu mogućnosti rođenja djeteta s Downovim sindromom, a u cilju da bi se roditelji mogli pripremiti za to)? Hvala vam puno unaprijed. Zahvalna, Nikolina

Poštovana Nikolina,

spolni odnosi između supružnika za vrijeme ženine trudnoće su dopušteni i moralno prihvatljivi, pa i poželjni. Radi se o dobru bračnih drugova. Svaki istinski spolni odnos („bračni zagrljaj“) supružnika je obnavljanje ženidbene privole i njihovo međusobno zbližavanje. Ali on i dalje treba biti čist, vođen s uvažavanjem i poštovanjem. Ne smije ga se vršiti iz požude. Svaki bračni čin u sebi sadrži dobro bračnih drugova i usmjerenost na potomstvo.

Prenatalna dijagnoza je skup zahvata koji se provode nad samim embrijem kako bi se utvrdilo ima li malformacije ili nedostatke koji mogu utjecati na budući život. Uzimajući u obzir sadašnje stanje znanosti sve ove tehnike nisu bezopasne, a dijagnoza se rijetko može povezati s prikladnom terapijom.

Postoje invazivne i neinvazivne metode. Problem invazivnih metoda je moguće ranjavanje i usmrćivanje djeteta iglom i time uzrokovan pobačaj. Ponekad se dobiju pogrešni rezultati i dijagnoza. Utvrđene nepravilnosti ponekad su prolazne i dijete se ipak rodi zdravo.

Ultrazvuk je neinvazivna metoda kao i Triple test koji služi za otkrivanje Downova sindroma. Test se provodi u drugom trimestru trudnoće, točnije od 15. do 18. tjedna uzimanjem krvi trudnice. Iz krvi se određuju specifični parametri čije razine upućuju na abnormalnosti.

Ultrazvuk se sastoji u polaganju sonde koja emitira ultrazvuk na majčin trbuh; odjeci ovih zvučnih valova na monitoru prikazuju embrij s njegovim oblikom i pokretima. Ova tehnika ne otkriva genetske anomalije, već samo eventualne tjelesne anomalije. Ona je najuobičajenija jer nije traumatska, ni invazivna, ni opasna za embrij ako se koristi rijetko (dva do tri puta) u svakoj trudnoći.

Dakle, prenatalna dijagnostika dopuštena je ukoliko upotrebljene metode, tj. tehnike čuvaju život i integritet embrija njegove majke, izbjegavajući nesrazmjerne rizike, te ako je usmjerena na očuvanje i ozdravljenje embrija. Ona omogućava da se ranije i djelotvornije predvide neki terapijski zahvati — kirurški ili farmakološki. Treba naglasiti da dijagnoze nisu uvijek točne.

Prenatalna dijagnostika nedopuštena je ukoliko joj je cilj izazvati pobačaj ako se otkriju nedostaci ili malformacije embrija, te ako su tehnike tako invazivne da ne postoji razmjer između rizika i pretpostavljene koristi za embrij. Na internetu možete dobiti informacije koliko je koja tehnika invazivna, tj. rizična. Da se radi i o 1% mogućnosti neželjenog pobačaja ili oštećenja embrija tehnika je moralno upitna.

Preporučujem vam literaturu:

Ramon Lucas Lucas, Bioetika za svakoga, Verbum, Split 2008.
Ivan Fuček: Moralno-duhovni život, Život-Smrt, Verbum, Split 2008.

• Izraelski zračni napad okrivljen je za smrt 4000 zamrznutih embrija
• Imaju li svećenici dva anđela čuvara?
• Sveta Mala Terezija savjetuje što učiniti kada smo rastreseni tijekom molitve
• Fra Petar Ljubičić: Poradite na svome spasenju! Svijet je u krizi, otkrivanje međugorskih tajni je sve bliže
• Ovo je najkraća ali najmoćnija molitva – Evo zašto

Božji blagoslov!
don Damir

Izvor: Studentski pastoral

bitno.net