Dječak kojeg je mučki ubila masonerija umro je vičući: ‘Živio Krist Kralj!
Polako su mu gulili kožu s tabana, natjerali ga da trči dvoranom bez cipela i da hoda putem do groblja koji su posuli solju. Mali José, kojega su gurali i tukli kao što su to činili i Isusu na putu na Kalvariju, bio je sav u krvi, i dalje je izvikivao riječi svoje vjere.
Svatko nije hrabar, ali oni koji nemaju hrabrosti mogu se zapitati, nije li to posebna milost, koja se ne može kupiti ili drugima prodati. José Luis Sanchez Del Rio je unatoč tome što je bio nešto stariji od djeteta uvijek bio hrabar. Kada je imao 14 godina posjetio je grob Anacleta Gonzalez Flores-a, ubijenoga zbog svoga nepokolebljivog ispovijedanja vjere i koji je bio proglašen blaženim, da ispita svoju hrabrost u svjedočenju za Isusa sve do svoje smrti.
Povoda za to uistinu nije nedostajalo, jer su to bile godine “guerra cristera“ (Ustanak, otpor kršćana prema politici i djelovanju centralne meksičke vlade u provođenju liberelno masonske politike protiv Katoličke crkve, klera i javnoga ispovjedanja vjere u Meksiku od 1926.-1929. godine. Tada su stradali kao Kristovi svjedoci mnogi svećenici, redovnici i redovnice, kao i brojni vjernici-laici. Otpor i mučeništvo kršćana je bio pod geslom „Krist kralj!“ i stoga je taj otor i progon kršćana nazvan „Cristero rat“ – op. prev.), rata i otpora meksičkih katolika, koji je nastao kao reakcija na antireligijske zakone uvedene od strane vlade da bi prvo ponizila, a potom i otvoreno progonila Crkvu.
José je rođen 28. ožujka 1913. godine i s tek nešto više od deset godina već je bio apostol među svojim vršnjacima, učeći ih moliti i okupljavši ih u crkvi na klanjanje Isusu u Presvetoj Euharistiji. Izbijanjem “Cristero rata” 1926. godine njegova dva starija brata odlaze u narodnu vojsku koja pokušava vratiti u Meksiko vjerske slobode. José nije stupio u tu vojsku jer je imao samo 13 godina, tj. bio je nešto stariji od djeteta.
Međutim, godinu dana nakon toga postao je zamjenik u logoru, a potom zastavnik kod generala Luis Guizar Morfin-a. Tijekom krvave bitke 6. veljače 1928. godine u kojoj je bio ubijen konj generala, mali José daje generalu svoga konja kako bi mu omogućio da pobjegne, jer je rekao da je njegov “život puno korisniji od moga.”
Ne samo to, već je pucajući iz svoje puške štitio generalu leđa generalu sve do posljednjeg metka u cijevi svoje puške. Ubrzo nakon toga je dječak, nenaoružan i bez konja pao u ruke vojnicima federalne vojske. Kao da su se htjeli narugati zatvorili su ga u krstionicu crkve, koja je sada prenamjenjena u zatvor za “Cristerose”.
Iz krstionice i crkve odzvanjalo je pjevanje i glasne molitve zatvorenika, pa i onda kada su ih vrijeđali, tukli i svirepo zlostavljali. Nije proveden nikakav sudski postupak, jer je njegovim tamničarima nije odgovaralo da procesuiraju dječaka, nego su ga pokušavali nagovoriti da se odrekne svoje vjere i obećali mu osim slobode i novca u izobilju, i briljantnu vojnu karijeru, pa čak da će nastaviti živjeti u Sjedinjenim Američkim Državama.
José je sve te ponude odrešito odbio izvikujući “Živio Krist Kralj!“ „Živjela Djevice od Guadalupe”. Dana 10. veljače, nakon što je mali José uspio uvjeriti roditelje da ne plate za njega otkupninu, koju je tražila vlada, i nakon što je uspio potajice primiti Sv. Pričest, koju mu je donijela teta Magdalena, vojnici su iskalili na njemu sav svoj bijes: polako su mu gulili kožu s tabana, natjerali ga da trči dvoranom bez cipela i da hoda putem do groblja koji su posuli solju. Mali José, kojega su gurali i tukli kao što su to činili i Isusu na putu na Kalvariju, bio je sav u krvi, i dalje je izvikivao riječi svoje vjere. Došavši na groblje odlučili su ga ubiti bez da se čuju pucnji, ali zapovjednik čete ogorčen njegovim stalnim zazivanjem Krista Kralja, ubija ga pucnjem iz pištolja.
Sjećanje na “kršćansku” dijecu ostalo je nepromijenjeno u Meksiku tijekom posljednjih 80 godina, a Crkva ga je 20. studenoga 2005. godine zajedno s 12 drugih kolega vjernika- mučenika proglasila blaženim. U nedjelju 16. listopada 2016. ovaj dječak proglašen je svetim!
