Čeka li svijet pronalazak tijela svetog Josipa? Vizije blažene Ane Katarine Emmerich bude zanimanje
Ako su viđenja blažene Ane Katarine Emmerich već dovela do zapanjujućih otkrića, može li upravo njezina mistična svjedočanstva jednoga dana pomoći i u pronalasku neraspadnutog tijela svetog Josipa?
Govori se da se negdje, duboko pod zemljom u Betlehemu, nalazi tijelo čovjeka starog više od dvije tisuće godina. Tijelo koje je, prema toj predaji, ostalo sačuvano i neraspadnuto.
Riječ je, tvrdi se, o tijelu svetog Josipa, Marijina zaručnika i poočima Isusa Krista.
U jednom od viđenja blažene Ane Katarine Emmerich stoji:
„Samo je nekoliko ljudi slijedilo lijes zajedno s Isusom i Marijom, ali ja sam vidjela da su ga pratili anđeli i da je bio okružen svjetlom. Josipovi su posmrtni ostaci poslije bili preneseni od strane kršćana u Betlehem i ondje pokopani. Čini mi se da ga još uvijek vidim kako ondje leži neraspadnut.“
Ako bi to doista bilo istinito, u svijetu prekrivenom pepelom sumnje, nevjere i moralne tame, takvo bi otkriće moglo snažno prodrmati srca vjernika. No odakle uopće dolaze naznake koje upućuju na takvu mogućnost?
Odgovor se, prema ovoj priči, skriva u starim i gotovo zaboravljenim viđenjima blažene Ane Katarine Emmerich (1774. – 1824.), njemačke mističarke, stigmatičarke i jedne od najpoznatijih vidjelica u povijesti Crkve.
Njezina viđenja o najdubljim i najintimnijim trenucima iz života Isusa, Marije i svetaca oživjela su njihove priče na izniman način, kao da pred očima čitatelja iznova nastaju događaji iz svetih vremena.
Iako blažena Ana za života nikada nije posjetila Svetu zemlju, mnogi koji su ondje bili ostali su zadivljeni podudarnošću između njezinih opisa i stvarnih mjesta i lokaliteta.
Budući da zbog skromnog obrazovanja sama nije mogla zapisivati ono što je vidjela, njezina je svjedočanstva bilježio poznati njemački romantičarski pjesnik Clemens Brentano, koji je redovito sjedio uz njezinu postelju i zapisivao njezina viđenja.
On je objavio njezina izvanredna viđenja o Kristovu životu u jednom od najpoznatijih djela povezanih s Emmerich i Brentanom, Muka Gospodina našega Isusa Krista, knjizi koja je zbog svoje snažne i detaljne obrade evanđeoskih prizora nadahnula i film Pasija Mela Gibsona.
Neki dobro poznaju iznimnu priču blažene Ane Katarine Emmerich, ali mnogi za nju nikada nisu čuli. Zato se s razlogom ponovno vraća pozornost na njezin život.
Rođena je 8. rujna 1774. u Flamskeu u Westfaliji, u Njemačkoj, u siromašnoj, ali duboko pobožnoj obitelji. Još kao dijete, prema svjedočanstvima, mogla je razlučiti jesu li neki predmeti posvećeni i kojem svecu pripada određena relikvija.
U noćnoj tami znala je bosonoga hodati po snijegu, unatoč hladnoći i oštrom vjetru, kako bi prošla cijeli Križni put do Coesfelda. Radije je jela ostatke hrane, a svoj bi obrok često davala siromašnima i bolesnima da ne ostanu gladni. Spavala je vrlo malo.
Kad je imala 29 godina, postala je redovnica augustinskog reda u Dülmenu, u Westfaliji.
Jednoga dana, dok je satima molila pred raspelom u crkvi svetog Lamberta u Coesfeldu, zamolila je Isusa da joj dopusti sudjelovati u njegovoj muci. Nekoliko godina poslije, 29. prosinca 1812. godine, u 15 sati, dok je bila teško bolesna i prikovana za postelju, primila je stigme.
Liječnici za njezine rane nisu imali medicinsko objašnjenje.
Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 3. listopada 2004. godine.
U homiliji je rekao:
„Činjenica da je kći siromašnih seljaka, koja je ustrajno nastojala biti blizu Bogu, postala poznata kao ‘mističarka münsterske zemlje’, djelo je božanske milosti. Njezino materijalno siromaštvo bilo je u snažnom kontrastu s bogatstvom njezina nutarnjeg života.“
Neki ipak dovode u pitanje vjerodostojnost njezinih zapisa, osobito zbog mogućih Brentanovih uljepšavanja, ali i zbog načina na koji su u nekim dijelovima prikazane židovske mase koje su osudile Isusa na smrt.
Unatoč tomu, urednik izdavačke kuće TAN Books, dr. Paul Thigpen, istaknuo je kako bi vjernike više od samih viđenja trebala nadahnjivati njezina svetost, patnja i vjernost Bogu.
„Ono na što se Crkva usredotočuje jest njezino herojsko trpljenje i prikazivanje toga trpljenja Bogu… Ako bude kanonizirana, bila bi divan uzor osobama s invaliditetom i onima koji žive s kroničnom bolešću.“
Prema ovoj priči, viđenja blažene Ane već su pridonijela otkriću kuće Blažene Djevice Marije u Efezu, u Turskoj.
Pa što je onda s tijelom svetog Josipa?
U evanđeljima gotovo da i ne čujemo nijednu njegovu izgovorenu riječ. Sveti Josip ostaje čovjek šutnje, poniznosti i potpune predanosti Bogu.
Otac Paul of Mill (1824. – 1896.) jednom je rekao:
„U zanosu je jedna svetica vidjela tijelo svetog Josipa sačuvano netaknuto u grobu čije mjesto još nije poznato. Što se više bude častio slavni zaručnik Presvete Djevice, to će prije doći do pronalaska njegova tijela, a to će biti dan velike radosti za Crkvu.“
Ako su viđenja blažene Ane Katarine Emmerich doista već vodila do iznenađujućih otkrića, što nas navodi da mislimo da neraspadnuto tijelo svetog Josipa — jednog od najvećih svetaca svih vremena — možda ne čeka da jednoga dana bude pronađeno?
