26-godišnji bogoslov umro od raka: Njegove riječi pred smrt dirnule su tisuće ljudi
Mladi brazilski bogoslov Igor Pavan Tres, koji je preminuo u 26. godini nakon borbe s rakom bubrega, iza sebe je ostavio snažnu duhovnu oporuku punu vjere, poniznosti i nade u uskrsnuće.
Mladi brazilski bogoslov Igor Pavan Tres preminuo je 6. ožujka 2026. godine u 3:50 ujutro nakon borbe s rakom bubrega. Imao je samo 26 godina.
Bio je bogoslov Biskupije Frederico Westphalen u brazilskoj saveznoj državi Rio Grande do Sul, a samo dva tjedna prije smrti napisao je ono što je nazvao „duhovnim testamentom“.
Tekst je objavljen na njegovom Instagram profilu nakon njegove smrti i brzo se proširio društvenim mrežama.
Na početku je citirao riječi iz Psalma 30:
„U ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.“
Testament je napisao 20. veljače 2026., svjestan ozbiljnosti svoje bolesti.
„Osjećajući mogućnost kraja i susreta sa Sucem – čiji dan i sat samo On zna – ali svjestan svog zdravstvenog stanja i slabosti koje me prate, odlučio sam napisati ove retke kao svoj duhovni testament.
Ne znam koliko mi je još vremena darovano. Znam samo da je život kratak i da je svaki dan tiha priprema za susret s Onim koji je Istina.“
Igor je svoju patnju prikazao za svetu Crkvu, za Papu, za svog biskupa, za svećenike, za obraćenje grešnika, za duše u čistilištu i za progonjene kršćane.
Razmišljajući o vlastitoj bolesti, napisao je:
„Znam da patnja sama po sebi ne posvećuje automatski. Ona može čovjeka otvrdnuti ili pročistiti. U svojoj slabosti priznajem da sam često bio nevjeran. Ipak, mogu posvjedočiti da me bol naučila da ne ostajem dugo daleko od Boga.
Poput neukrotivog konja koji pokušava pobjeći, Gospodin me držao na uzdi i koristio patnju kako bi me spriječio da potpuno odlutam. Ako danas još stojim, to je po milosrđu, a ne po zasluzi.“
U svom testamentu također je zamolio oprost od svih koje je možda povrijedio, zahvalio svojoj obitelji, prijateljima i zdravstvenim djelatnicima te je zatražio zagovor Blažene Djevice Marije.
Svoje riječi zaključio je snažnom molitvom:
„Ako budem pozvan, molim Gospodina da mi udijeli vječni počinak dok u zajedništvu svetih čekam uskrsnuće tijela i život svijeta koji dolazi.“
Objava je na društvenim mrežama prikupila više od 20 tisuća reakcija.
Igor je 2024. godine privremeno napustio formaciju kako bi se posvetio liječenju i bio bliže svojoj obitelji.
Kasnije je izrazio snažnu želju da se vrati u sjemenište te je ponovno primljen u Veliko sjemenište biskupije Frederico Westphalen.
Preminuo je samo dan nakon tog povratka.
Biskup biskupije, mons. Antônio Carlos, objasnio je kako je obavljen njegov sprovod.
Prema običaju, kada umre bogoslov, pokapa se odjeven u talar, a u ruke mu se stavlja svećenička štola kao znak poziva koji nije stigao biti potpuno ostvaren.
U Igorovim rukama nalazili su se i krunica te raspelo.
Nakon njegove smrti otvoreno pismo objavila je njegova sestra Giovana.
„Bog te želio uz sebe ranije, a nama je ostala samo čežnja“, napisala je.
Na kraju je citirala rečenicu koju je Igor često govorio:
„Vidjet ćemo se kada Bog to bude htio.“
