Fra Goran Azinović: Ljudi koji kažu da nemaju grijeha najčešće su najdalje od Boga
Što je čovjek bliže Bogu, to jasnije vidi svoje slabosti i potrebu za obraćenjem – zato su sveci uvijek naglašavali važnost kajanja.
Ako želiš doći blizu Bogu, moraš se često kajati. Ljudi koji su Bogu blizu, koji se redovito mole, poste i čine djela milosrđa, što su Bogu bliži, oni se smatraju većim grešnicima, a ljudi koji su udaljeni od Boga, koji su Boga zanemarili i zapostavili, uopće se ne smatraju grešnicima. Tako je često bilo i u životu svetaca. Mnogi su sveci govorili o svojoj bijedi, svojoj neznatnosti, o svome blatu, jer što su Bogu bili bliži, vidjevši Božji sjaj, zapravo su još više uviđali svoju bijedu. A današnje društvo, koje je od Boga daleko, zapravo i ne vidi svoj grijeh. Mnogi ljudi kad dođu na razgovor i kad ih pitaš: „Griješiš li?“, kažu: „Ja nemam grijeha.“ Pojedinci čak ne znaju ni što će ispovjediti jer ne griješe. To je najbolji znak da su takvi ljudi daleko od Boga.
Tko je Bogu blizu, prepoznaje svoju neznatnost. Zato je u životu svetaca uvijek bilo važno kajanje. Nije dovoljno da se pokaješ samo u sakramentu svete ispovijedi, nego se uvijek moraš kajati za svoje grijehe. Napravi ispit savjesti navečer prije spavanja, pokaj se za sve loše što si učinio u tome danu! Sveci su se redovito kajali, ne samo u ispovijedi, nego tijekom cijeloga dana, ujutro, a posebno navečer, jer Bog voli raskajano srce, srce koje se kaje. Što se više kaješ, više primaš Božje milosrđe. Ne možeš primiti Božje milosrđe ako se iskreno ne pokaješ u svome životu, a svakim kajanjem Bog te nagrađuje svojim milosrđem.
Mnogi ljudi danas su zaboravili ne samo na ispovijed, jer ispovijed kao da više ne postoji u crkvama pojedinih zemalja, nego ljudi su se zaboravili kajati, zaboravili su priznati svoje grijehe. Čovjek više ne želi priznati da uopće čini grijeh, a živi u grijehu. Budući da živi kao da mu je sve dopušteno, vjernik želi i grijeh legalizirati, no Bog ti kaže: „Pokaj se za svoje grijehe!“ Dobar primjer za to je i kralj David. I David je bio grešnik, imao je puno grijeha pred Bogom. Ali što je David znao u svome životu, a rijetki ljudi to znaju? David se znao kajati.
Vraćao se brzo na izvor milosti; kad bi Boga i napustio, kad bi počeo malo odlaziti ili lutati, kajanje ga je vraćalo na izvor Božje ljubavi i Božjeg milosrđa. David se često iskreno i duboko kajao u svom životu, posebno za velike grijehe: „Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome! Po velikom smilovanju izbriši moje bezakonje! Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni! Ne odbaci me od svoga lica, Gospodine!“ Ovi predivni retci mogu se pripisati Davidu jer je doista bio čovjek kajanja. Bio je velik u Božjim očima jer je znao da se trebao pokajati za sve loše što je učinio. Nemoj ni ti zaboraviti na kajanje, ne samo tijekom ispovijedi, nego u svakom trenutku svoga života.
fra Goran Azinović za ‘Duhovni poticaj – Živo vrelo’ – radio-medjugorje.com
