Zašto se u došašću mole žalosna otajstva krunice?
U više crkvenih zajednica običaj je da se tijekom božićnog vremena od prve adventske nedjelje do Krštenja Gospodinova mole radosna otajstva krunice, jer nas radosna otajstva uvode u otajstvo onoga što slavimo i za što se pripremamo.
Tako razmišljamo o utjelovljenju Božje Riječi, o Marijinoj spremnosti da postane Majkom Božjom, o njezinoj spremnosti služenja kad je primila Božju Riječ, Isusa Krista, kad je postala trudna s Božjim Sinom, razmišljamo o njegovu rođenju i što ono znači za početak spasenja i Božjega kraljevstva. Stoga u adventu i božićnom vremenu molimo radosna otajstva krunice, kao što u vrijeme korizme molimo žalosna otajstva te u uskrsnom vremenu slavna otajstva krunice. U tzv. vremenu kroz godinu, kao što je običaj, kroz dane izmjenjujemo otajstva krunice razmišljajući o čitavom Kristovu životu od njegova začeća do smrti, uskrsnuća i u konačnici proslave njegove Majke u kojoj promatramo i našu vlastitu proslavu, proslavu čitave Crkve, da ćemo i mi jednom biti tamo gdje je Gospodinova Majka, odnosno u Božjemu kraljevstvu. Stoga je običaj da se u adventu mole radosna otajstva krunice, ali ako netko moli cijeli ružarij, dakle, ako moli sva četiri otajstva krunice, onda će, dakako, moliti i žalosna otajstva.
Ako neki blagdan „pada“ na određeni dan, na primjer ako Svijećnica „padne“ na utorak kada se obično mole žalosna otajstva, onda je prikladno da na taj dan molimo radosna otajstva krunice, jer razmišljamo kako su Gospodinova Majka i sveti Josip prikazali Isusa u hramu. Tada nas ta radosna otajstva usredotočuju da na taj blagdan razmišljamo o tom otajstvu. Na blagdan Uzašašća Gospodinova, primjerice, molimo slavna otajstva.
Dakle, otajstva krunice prate događaje iz liturgijskog života i misnih čitanja kako bismo na taj način uvijek mogli razmatrati otajstva Kristova života, što krunica zapravo i jest. Kaže sv. papa Ivan Pavao II. da je molitva krunice razmišljanje o evanđelju, o Kristovu životu s Marijom. Zato je molitva krunice kristološka molitva, jer u središtu ima Isusov život, a Marija nam je samo pomoćnica i suputnica u promišljanju Kristova života kako bismo nasljedovali ono što je bila Majka koja je događaje povezane s Kristovim životom prebirala u svome srcu i o njima razmišljala. Marija nam tako postaje uzor molitve, a krunica nasljedovanje Marije u razmišljanju Isusova života.
Dakle, ako smo sada usredotočeni na Isusovo rođenje, na njegov drugi dolazak, primjerenije nam je u tom vremenu moliti radosna otajstva krunice.
Izvor: hkm.hr
