Zašto na misi izgovaramo ime Poncija Pilata? Razlog je dublji nego što mislite
Nedjeljom na misi vjernici mole Nicejsko-carigradsko vjerovanje. U tom Vjerovanju (kao i u Apostolskom vjerovanju) od imena se spominju samo Blažena Djevica Marija i Poncije Pilat. Neobično, zar ne?
Zašto su baš ta dva imena izdvojena? I posebno – zašto se u sažetku naše vjere spominje jedan “negativac”?
Povijesna stvarnost Kristove muke
Uključivanje imena Poncija Pilata seže u najranija vremena Crkve. Taj dio Vjerovanja citira već Tertulijan početkom 3. stoljeća. Prvim kršćanima bilo je iznimno važno naglasiti Pilatovo ime.
Jedan od glavnih razloga jest potvrda povijesnosti Isusove muke. Postojanje Poncija Pilata potvrđeno je i izvan evanđelja. Njegovo ime podsjeća da se Isusova smrt dogodila u stvarnom povijesnom trenutku, pod rimskom vlašću, u određenom vremenu ljudske povijesti.
Vjerovanje je nastalo u razdoblju Rimskog Carstva. Spominjanje Pilata smješta Krista u konkretan povijesni okvir, što je bilo osobito važno za obraćene pogane unutar Rimskog Carstva.
Pilat kao simbol progona
Isusovac o. John Hardon smatrao je da Pilat simbolizira političke vođe koji su kroz povijest progonili kršćane. Pilat predstavlja patnje i progon Crkve – Mističnog Tijela Kristova.
Židovske su vlasti protiv Isusa iznijele tri političke optužbe: da kvari narod, zabranjuje plaćanje poreza caru i da sebe naziva kraljem (usp. Lk 23,2). Optužbe su bile zlonamjerne, ali su bile dovoljne da kukavički Pilat osudi Isusa na smrt.
Kroz povijest su se slični obrasci ponavljali. Milijuni kršćana dali su život za svoju vjeru. U svakom vremenu postojali su “Pilati” koji su, iz političkog interesa ili straha, sudjelovali u progonu Crkve.
I mi smo, na neki način, Pilat
Mnogi teolozi naglašavaju još jednu dimenziju: Pilatovo ime podsjeća na našu osobnu odgovornost. Katekizam Katoličke Crkve uči da su grešnici uzrok i sudionici Kristove muke.
Naši grijesi bili su razlog Isusove smrti. U tom smislu, svatko od nas ima udjela u osudi Krista. Pilatovo ime u Vjerovanju nije tu da svu krivnju prebaci na njega, nego da nas podsjeti na istinu: Krist je trpio zbog grijeha čovječanstva – i zbog naših grijeha.
No Isus nije bio žrtva nemoći. On je slobodno dao svoj život kako bismo mi mogli imati život.
