Zašto je post tako moćan?
Bog ga je zapovjedio, Isus ga je prakticirao, crkveni su oci propovijedali njegovu važnost — post je snažan i temeljni dio kršćanskog života. Ali za mnoge današnje katolike to je više naknadna misao: nešto što nevoljko činimo na Veliki petak, možda na Pepelnicu, ako se toga sjećamo.
Bismo li više postili, osobito u korizmi, kad bismo shvatili koliko je to korisno za naš život? Odgovor na ovo, kažu i sveci iz prošlosti i stručnjaci danas, glasno je da.
“Uzmimo za svoj standard i za svoj primjer one koji su trčali u utrci i pobijedili”, rekao je otac Hezekias Carnazzo, osnivač i izvršni direktor Instituta za katoličku kulturu. “I … oni koji su trčali u utrci i pobijedili bili su muškarci i žene molitve i posta.”
Dakle, što je, u biti, post?
To je “oduzimanje dobra, kako bi se donijela odluka za veće dobro”, objasnio je Carnazzo. Najčešće se povezuje sa suzdržavanjem od hrane, iako može biti i u obliku odricanja od drugih dobara poput udobnosti i zabave. Na Čistu srijedu i Veliki petak, odrasli od 18 do 59 godina moraju postiti – ne jesti više od jednog punog obroka i dva manja obroka koji zajedno ne odgovaraju količini punog obroka. Ostali petci tijekom godine (osim petka unutar Uskrsne osmine) “pokornički su dani i vremena u cijeloj Crkvi,” prema Kanonskom pravu 1250.
No, osim odredaba, koja je svrha posta?
“Cijela svrha posta je staviti stvoreni poredak i naš duhovni život u pravu ravnotežu”, rekao je Carnazzo. Kao “tjelesna stvorenja u stanju nakon pada”, lako je dopustiti da naše “niže strasti” za fizičkim dobrima nadvladaju naš viši intelekt, objasnio je. Dobre stvari uzimamo zdravo za gotovo i posežemo za njima kad god nam se prohtije, “bez razmišljanja, bez osvrtanja na Onoga koji nam daje hranu i bez osvrtanja na pitanje je li to dobro za nas ili nije”, dodao je. Prema tome, post pomaže napraviti više mjesta za Boga u našem životu, piše CNA.
Iako post može imati različite oblike, je li suzdržavanje od hrane posebno važno? “Razlog zašto je 2000 godina kršćanstva govorilo o hrani [za post], jer hrana je poput zraka. To je poput vode, ono je najosnovnije”, rekao je Carnazzo. “I tu Crkva kaže ‘zaustavite se upravo ovdje, na ovoj temeljnoj razini, i steknite kontrolu tamo.’ To je kao prvi korak u duhovnom životu.”
Što Biblija kaže o postu Ipak, zašto je post toliko važan u životu Crkve? I koji su korijeni te prakse u Svetom pismu? Prvi post Bog je naredio Adamu u Edenskom vrtu, primijetio je Carnazzo, kada je Bog naredio Adamu i Evi da ne jedu sa stabla spoznaje dobra i zla (Post 2,16-17). Ova Božja zabrana nije bila zato što je stablo bilo loše, pojasnio je đakon. Bio je “učinjen dobrim” kao i sva stvorenja, ali je njegov plod trebao biti pojeden “u pravo vrijeme i na pravi način”. Na isti način, uzdržavamo se od stvorenih dobara kako bismo u njima mogli uživati “u pravo vrijeme i na pravi način”.
Post je oružje zaštite od demona. — Sveti Bazilije. Post je također dobar jer je to pokornost Bogu, rekao je. Postom od ploda stabla, Adam i Eva bi postali dionici božanske prirode kroz njihovu poslušnost Bogu. Umjesto toga, pokušali su uzeti ovo znanje o dobru i zlu za sebe i jeli su plod, neposlušni Bogu i donoseći istočni grijeh, smrt i bolest čovječanstvu. Na početku svoje službe, Isus se suzdržavao od hrane i vode 40 dana i noći u pustinji i tako “preokrenuo ono što se dogodilo u Edenskom vrtu”, objasnio je Carnazzo. Poput Adama i Eve, Krista je iskušavao đavao, ali je umjesto toga ostao poslušan Bogu Ocu, poništivši neposlušnost Adama i Eve i obnovivši našu ljudskost.
Crkveni su oci propovijedali važnost posta. Zašto je post tako moćan “Post je oružje zaštite od demona”, učio je sveti Bazilije. “Naši anđeli čuvari zapravo ostaju uz one koji su postom očistili naše duše.” “Ostavljajući po strani ovo (stvoreno) područje u kojem đavao djeluje, stavljamo se u zajedništvo s drugim područjem u kojem đavao ne djeluje; ne može nas dotaknuti,” objasnio je Carnazzo.
Budući da osjećamo veću glad ili žeđ kada postimo od hrane i vode, “to nas podsjeća na našu slabost i pomaže nam da budemo ponizniji”, rekao je. “Bez poniznosti, molitva, a zatim i naše iskustvo Boga doista se ne može otključati.” Prema tome, praksu je “sveti Toma Akvinski, pišući unutar tradicije, jasno povezao s čednošću, čistoćom i bistrinom uma”, primijetio je Lew. “Možete na neki način pretpostaviti da bi naše današnje borbe s vrlinom čednosti, a možda i nedostatak jasnoće u teološkom znanju, mogle biti povezane i s napuštanjem posta,” zaključio je.
