Zaruke Blažene Djevice Marije sa sv. Josipom
Zaruke blažene Djevice Marije
Približava se punina vremena. Osoba predodređena da bude Božja Majka još uvijek nije svjesna svoje buduće uloge. Marija je sada mlada žena, a Sveto joj je Trojstvo pripremilo sveti brak kako bi čuvalo njezino djevičanstvo. Sin Božji koji je postao čovjekom, Izraelov Mesija i Otkupitelj svijeta, rodit će se i stasati u obitelji.
Sve indicije upućuju na činjenicu da su roditelji Blažene Djevice Marije već pokojni. Marija je najvjerojatnije živjela u domu svog rođaka, koji je o njoj vodio brigu. Napunivši godine kad je u Izraelu bio običaj da mlada djevojka stupi u brak – oko 15 godina – glava njezine skrbničke obitelji, preuzimajući ulogu Marijina oca, dogovorio joj je brak s Josipom, zanatlijom iz Nazareta.
Evanđelja donose samo nekolicinu podataka o Marijinu zaručniku. Znamo da je i on bio iz kuće Davidove te da je bio pravednik (Mt 1:19) – to jest da je bio čovjek koji uživa u Zakonu Gospodnjemu, o Zakonu njegovu misli dan i noć (Ps 1:2). Liturgija na njega primjenjuje ove nadahnute riječi: K’o palma cvate pravednik i raste k’o cedar libanonski (Ps 91[92]:13).
Evanđelje sv. Luke govori nam o tome kada je arkanđeo Gabrijel donio Božju poruku Mariji da će začeti sina, a ona je odgovorila: Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? (Lk 1:34) Marijin odgovor, tek što je bila zaručena s Josipom iz Nazareta, ima samo jedno objašnjenje: Marija je bila čvrsto odlučila zauvijek ostati djevica.
Nikakav ljudski motiv nije mogao opravdati tu odluku – vrlo rijetku onih dana. Svaka izraelska djevojka – još i više ako je pripadala potomstvu Davidovu – čuvala je u svom srcu nadu da će roditi Mesiju. U Marijinoj čvrstoj odluci Crkvena tradicija vidi plod izvanrednog nadahnuća Duha Svetoga, koji ju je pripremao da postane Majka Božja. Isti Duh ju je također vodio čovjeku koji je trebao biti njezin djevičanski zaručnik.
Mi ne znamo kako su se Marija i Josip susreli. Ako je Marija, što je vrlo vjerojatno, također živjela u Nazaretu, u malom selu u Galileji, oni su se već prije mogli susretati. Marija je morala obavijestiti Josipa o svojoj namjeri da ostane djevica. Josip, pripremljen od Duha Svetoga, morao je u tom otkrivenju osjetiti glas Neba. Najvjerojatnije je i on također osjetio unutarnji poziv da se posveti Gospodinu i dušom i tijelom. Nije moguće zamisliti sklad koji je sjedinio ta dva srca, unutarnji mir koji je izvirao u njihovim dušama nakon zaruka.
Sve o prizoru Marijina života duboko je nadnaravno, ali i duboko ljudski. Sama jednostavnost, koja je svojstvena božanskim stvarnostima, objašnjava pobožne priče koje su ubrzo nastale o zarukama Marije i Josipa – ispunjene čudesnim događajima ovjekovječenima u slikarstvu i književnosti. Prema tim je izvorima, kada je Marija napunila dob da stupi u brak, Bog čudesno pokazao svećenicima u jeruzalemskome Hramu i svim ljudima čovjeka kojega je izabrao da bude Marijin zaručnik.
Prave su činjenice morale biti znatno jednostavnije. Ceremonija zaruka najvjerojatnije je bila održana u Nazaretu. Kada je Marijina obitelj postigla dogovor s Josipom, održalo se zaručničko slavlje koje je, prema Mojsijevu Zakonu, imalo isti učinak kao i vjenčanje. Nakon što je proteklo neko vrijeme, mladoženja je trebao dovesti mladu u svoj dom. I za vrijeme tog razdoblja zbilo se Navještenje.
Marijine zaruke s Josipom imaju veliku važnost u njezinu životu. Josip je bio potomak kraljevske kuće Davidove. Njegovim brakom s Marijom, legalni naziv – sin Davidov – bio bi prenesen na Marijino dijete, ispunivši tako proročanstva. Crkva primjenjuje na Josipa, plemenita roda i još plemenitijega duha, hvalu koju Božanska Mudrost upućuje Mojsiju: Od njega je potekao čovjek čestit koji je našao milost pred svima, drag Bogu i ljudima, Mojsije, blagoslovljena spomena! (Sir 45:1).
Izrael ne zna ništa o tom nedavno vjenčanom paru. Kao uvijek, Josip čuva tišinu, a Marija je diskretna. Ali Bogu je ugođeno, a anđeli se dive slaveći ga.
J. A. Loarte
