Vidjelica Vicka: Tijekom ovog ukazanja svi smo plakali, bilo je strašno…
Vidjelica Vicka: Tijekom ovog ukazanja svi smo plakali, bilo je strašno… Razgovor iz knjige-intervjua “Tisuću susreta s Gospom u Međugorju”, fra Janka Bubala donosi razgovor s međugorskom vidjelicom Vickom o manje znanim viđanjima Isusa.
U ovom razgovoru ona otkriva ono što zanima podjednako zanima i vjernike i znanstvenike – Isusov izgled.
Fra Janko – A sad, Vicka, nešto o Gospi s Isusom. Možda malo čudno rekoh »o Gospi s Isusom«, ali kako ovdje Gospa igra glavnu vidljivu ulogu, može se to i tako reći. Ja sam mnogo puta pokušavao od vas vidjelaca, od tebe posebno, saznati da li se uz Gospu ikada i Isus pojavljivao. Pa da to i ovdje sada malo pokušamo pretresti?
Vicka – Dobro. A ja mislim da sam ja tebi o tomu već dosta govorila, ali ako ti oćeš opet nešto, pa ja što znadem…
Fra Janko – Dobro, Vicka. A bi li mi mogla reći koliko su se puta Isus i Gospa zajedno ukazali?
Vicka – Ne znam točno. Možda sedam-osam puta.
Fra Janko – Da li se Isus ukazivao kao dijete ili kao odrastao?
Vicka – I tako i tako. Dobro sam upamtila, a to sam ti i govorila da se tri puta ukazao kao dijete.
Fra Janko – A kada i kako je to bilo?
Vicka – Toga se točno sjećam. Prvi put na prvom ukazanju, na Ivanjdan. Drugi put na Malu Gospu, prve godine ukazanja. A treći put na zadnju božićnu večer.
Fra Janko – To na ovu prošloga Božića?
Vicka – Jest, jest. Baš tada! Divno je izgledao. Ma to se ne da opisat! I Gospa je bila neobično radosna. Ko da si u nebu. I šta ću kazat!
Fra Janko – Vicka, dobro, dobro si se sjetila. A kao odrastao?
Vicka – Pa rekla sam, nekoliko puta.
Fra Janko – Kako je tada izgledao?
Vicka – Većinom je strašno izgledao: Krvav, popljuvan, izranjen… strašno! Mi smo jednom svi udarili u plač kad smo ga vidili.
Fra Janko – Ti kažeš »većinom«. Znači da nije uvijek takav bio?
Vicka – Nije. Jednom je bio potpuno čist. Vidio se samo do pasa. Lice božansko, neopisivo… Ali tada je samo malo s nami osta.
Fra Janko – Još štogod, Vicka.
Vicka – A ja! Na zadnju Veliku subotu izgledao je isto krvav i popljuvan, ali ispod toga divno, divno lice…
Fra Janko – Dobro. A tko vam je kazivao, da je to Isus?
Vicka – Pa znamo i mi štogod. A i Gospa bi nam to rekla.
Fra Janko – Šta bi vam ona rakla?
Vicka – Govorila nam je da je to njezin Sin, kako je on mnogo trpio, ali da je opet pobijedio, i da je ona tu samo da proslavi svoga Sina… Dosta nam je toga o tomu govorila.
Fra Janko – Dobro, Vicka. A je li vam ikad Isus sam nešto govorio?
Vicka – Jest jednom. Slično ko i Gospa. Koliko je on patio, a opet je pobijedio. Reka nam je: »Samo čvrsto vjerujte. Molite i ne bojte se, anđeli moji. I vi ćete pobijedit… «
Fra Janko – A je li vam se ikada Isus sam ukazivao?
Vicka – Ne, ne! Nije nikada.
Fra Janko – Je li Isus u takvim prigodama dolazio zajedno s Gospom ili…?
Vicka – On je obično dolazio malo kasnije, a malo je prija odlazio.
Fra Janko – A nisi mi rekla kako je Isus onako općenito izgledao.
Vicka – Kako misliš?
Fra Janko – Pa mislim na lice, oči, kosu i…
Vicka – Nije se uvijek moglo sve vidjeti. A imao je: oči ko kafenastocrne, imao je malu bradu, pomalo kovrčavu kosu… I tako.
Fra Janko – I to je sve što bi ti o tomu znala?
Vicka – Tako nekako. Ko će se svega sjetit?
Fra Janko – Dobro. S ovim onda možemo i završiti.
Vicka – A ja! Možda bi mogla reći još ovo: jednom nam je Gospa prikazala jedan divan kraj (što reknu pejsaž). Divne šumice, brigovi i dolinice… Sve puno cvijeća i tica… Po tomu se igra jedan divan dječak. Mi nismo znali šta je to. A onda nam je Gospa rekla da je to njezin Sin dok je rastao i pripremao se za nas.
Fra Janko – A sjećaš se, biva, toga?
Vicka – Ma to neću nikad zaboravit! Nešto neopisivo.
