U ovom gradu u Hrvatskoj se čuva jedan od 30 srebrnjaka koje je Juda dobio za izdaju Isusa!
Tada jedan od Dvanaestorice imenom Juda Iškariotski, ode glavarima svećeničkim te im reče: “Što ćete mi dati, pa da vam ga izdam?” Oni mu polože trideset srebrnika. Otad je tražio prigodu da ga izda. (Matej 26, 14.)
I izdao ga je, poljupcem u Getsemanskom vrtu, gdje je Isus molio s apostolima. Uhvatili su ga, odveli pred Pilata, osudili, okrutno mučili i na koncu razapeli. Shvativši što je napravio, Juda se pokajao i odluči vratiti 30 srebrnjaka visokim svećenicima i starješinama. Ali oni ga odbiju. “Što se to nas tiče? To je tvoja stvar!”, rekli su mu. Juda baci srebrnjake u hram, ode i objesi se…
Jedan od tih izdajničkih novčića dokotrljao se kroz povijest do Nina, najstarijeg hrvatskog kraljevskog grada i danas se čuva u riznici župne crkve sv. Asela. Od otkrivenih i sačuvanih Judinih novčića u Europi, slažu se stručnjaci, hrvatski je najljepši. Odiše helenizmom koji je imao visok stupanj estetskog prikazivanja, ne zaboravite da su u ta vremena stvarana uspješna umjetnička djela na svim razinama.
Dio je relikvijara Judinog srebrnjaka s kraja 15. stoljeća, domaćeg zlatarskog rada izrađenog u obliku šesterostrane prizme kovanih bridova, zatvorene staklenim stijenkama. Novčić u njemu stoji na dršci u obliku elegantne ruke, umetnut između palca i prstiju. Promjera je 18,5 milimetara i izrađen od srebra. Prednju stranu novčića (avers) ispunjava glava boga Helija, blago zarotirana udesno, s gustom kosom u slobodnom padu. Na poleđini (revers) prikazana je ruža s peteljkom i s pupoljkom, a s desne strane, u polju lijevo, nalazi se prikaz grozda i ispod njega slovo E. U vrhu, iznad cvijeta, stoji natpis POΔION.
Ninski srebrnjak uskoro bi trebao biti predstavljen i dolaskom talijanske profesorice Travaini sa sveučilišta u Milanu koja istražuje novac i kovanice na europskom prostoru u srednjem vijeku i koja bi svakako mogla više reći o ninskom Judinom srebrnjaku koji stoji u prevrijednoj zbirci ninske crkvene umjetnosti te predstavlja kunsthistoričarsku senzaciju, staru dva i pol milenija i čeka svijet da je otkrije. Svakodnevno podsjeća na izdaju, pokajanje, pilatovsko pranje ruku, na mučenje i razapinjanje onog koji je propovijedao dobrotu i poniznost… Na priču nad pričama.
