Svjedočanstvo: Dječak ozdravio od tumora po relikviji svetog Padre Pia
“Iskreno zahvaljujem Padre Piju na njegovom sigurnom zagovoru kod Boga“. Dogodilo se nevjerojatno ozdravljenje maloljetnika iz Forlija oboljelog od raka. Voditelj molitvene skupine Davide Marchetti i franjevački sakristan o. Aurelio Capodilista u crkvi Santa Maria del Fiore pročitali su istaknute dijelove dokumenta u kojem mlada majka opisuje iznenađujuće ozdravljenje svog sina.
„Sada sam sigurna, moj sin je dobro.“ Oporavak koji datira od četiri godine prije objave svjedočanstva, nakon svih mjera opreza i stručnih pregleda koje su roditeljima odredili liječnici. Paolo je danas je zdrav tinejdžer.“
Naime, krajem srpnja 2007., vraćajući se iz škole, dječak Paolo je svojoj majci ukazalo na sve veću bol u dnu vrata. Žena prilazi sinu i primjećuje abnormalno povećanje nekih limfnih žlijezda. Bolovi postaju sve jači, a opetovane doze protuupalnih lijekova koje je propisao obiteljski liječnik nemaju učinka, toliko da oteklina počinje zahvaćati i prsa. Roditelji, koji su porijeklom iz Puglie i imaju još troje djece, počinju konzultirati stručnjake diljem Italije.
Paolova medicinska dokumentacija pokazuje da je također bio hospitaliziran na odjelu pedijatrijske onkologije “Casa Sollievo della Sofferenza” u San Giovanni Rotondu, jednoj od najbolje opremljenih bolnica na jugu, koju je utemeljio sam Sveti Pio 1954. Posljednje konzultacije, prije podvrgavanja dječaka terapiji raka, održavaju se u klinici u okolici Riminija.
U međuvremenu, majka otkriva da je njezina župa Santa Maria del Fiore upravo primila od kapucina iz San Giovanni Rotonda, čuvan u kristalnoj posudi i popraćen potvrdom o autentičnosti, zavoj s krvlju s boka Padre Pija od 6. lipnja , 1948. Obraća se župniku, ocu Vittoriju Ottavianiju, i dobiva dopuštenje da relikviju odnese kući, makar i nakratko.
“Zavezani rupčić, stavila sam oko vrata djeteta kada je ležalo preko noći, uz molitvu obitelji i skinula mu prije nego što se probudilo. To sam ponovila dva dana”.
Ujutro trećeg dana žena prilazi krevetu da probudi sina i primjećuje senzacionalnu stvar: relikvija je postavljena postrance, presavijena kao da više nije potrebna.
“Odmah sam – piše majka – osjetila da onaj rupčić dobro postavljen na jastuk nije ljudsko djelo” Ali pravo iznenađenje je da Paolov vrat više ne pokazuje ni najmanju oteklinu, nevjerojatna stvar ako to mislite, još uvečer prije, dijete se “igralo” sa žlijezdama kao da su klikeri.
“Mama – viče Paolo kad se trgne iz sna – više ne osjećam bol oko vrata, više me ne boli.” Liječnik specijalist koji je liječio dječaka, čim ga vidi, može samo konstatirati njegov oporavak, čak i usprkos ponovljenim kliničkim analizama.
“Jasno je – intervenira Marchetti – da je medicina prošarana neobjašnjivim regresijama čak i ozbiljnih bolesti. Ali prirodno je da mi vjernici razmišljamo o zagovoru sveca, u slučaju Padre Pija o kojem je riječ”.
Osjećaj poklonika iz Forlija je da je Sveti Pio iz Pietrelcine učinio još jedno čudo, upravo u zemlji Romagni.“
