Svetica koju je Isus čudesno ozdravio tijekom posljednjeg dana molitve ove devetnice…
Gemma Galgani, poznata talijanska svetica i mističarka čiji je život nevjerojatan a na čiji spomen u molitvi demoni drhte, kako su sami priznali egzorcistima rođena je 12. ožujka 1878. u Camiglianu u Italiji, a ubrzo nakon rođenja njezina se obitelj preselila u Luccu, u Italiji, gdje je ostala do kraja života.
Njezina majka Aurelija, sveta žena, umrla je kada je Gemma imala samo 8 godina. Gubitak njezine majke u tako mladoj dobi bio je mač patnje u njenom malom srcu.
Jedanaest godina kasnije, u dobi od 19 godina, izgubila je i oca, što je nju i njezinu braću i sestre pretvorilo u siročad. Nedugo nakon toga, teško se razboljela od spinalnog meningitisa, prikovana za krevet i na rubu smrti. U tom trenutku počele su izvanredne milosti u njezinu životu.
Pasionistički prečasni Gabriel Possenti (sada svetac) počeo joj se ukazivati u nizu vizija, ohrabrujući je i pomažući joj da izmoli Devetnicu Presvetom Srcu Isusovu u nadi za izlječenjem. Bilo je to vrijeme kada su je liječnici pustili da umre.
Dana 3. ožujka 1899. Isus se ukazao Gemmi i izliječio je posljednjeg dana Devetnice, koji se poklopio s prvim petkom u mjesecu (koji je posvećen Presvetom Srcu Isusovu). U to vrijeme također je Gemma počela primati unutarnje riječi od Isusa, dobila je stigme te počinje vidjeti svog anđela čuvara koji je nadahnjuje i poučava u prakticiranju vrlina.
Budući da je Sveta Gemma Galgani od Boga pozvana da bude žrtvom duše, odnosno da trpi za obraćenje grešnika, Bog dao izvanredne milosti da što bolje ostvari ovaj poziv na koji ju je pozvao. Jedna od zapanjujućih natprirodnih milosti u životu svete Geme je iznimna pomoć njezina Anđela čuvara, koji je bio od velike pomoći u njezinu posvećenju.
U knjizi Život svete Gemme Galgani, časni otac Germanus navodi: “Gemma je svojim očima vidjela svog anđela čuvara, dodirnula ga rukom, kao da je biće ovoga svijeta, i razgovarala bi s njim kao što bi jedan prijatelj s drugime. Jednom je rekla: “Isus me nije ostavio samu; On čini da moj anđeo čuvar uvijek ostane sa mnom.”
U molitvi joj pomaže njezin anđeo čuvar. Otac Germano nastavlja “…Dopuštao joj je da ga ponekad vidi podignutog u zrak raširenih krila, s rukama ispruženim nad njom, ili pak rukama spojenim u stavu molitve. U drugim slučajevima kleknuo bi kraj nje.
Ako su recitirali glasovne molitve ili psalme, činili su to naizmjence; ako su težnje ili molitve išle iz srca, “suparile bi jedna drugoj” (ovo su Gemmine riječi), to jest, imali su sveto rivalstvo tko će reći s više žara govoreći “Viva Gesu” ili “Benedetto di Dio”‘ i druge tako lijepe zazive. Kad je došlo vrijeme za meditaciju, anđeo ju je nadahnuo najuzvišenijim idejama i pokrenuo njezine naklonosti kako bi rezultat ove svete vježbe bio savršeniji.
Predmet ovih meditacija uglavnom je bila Muka našega Gospodina, anđeo je poput dobrog gospodara otvorio svoje duboke tajne njezinoj duši. “ Pogledajte”, uzviknuo bi, “što je Isus pretrpio za ljude. Razmotrite svaku od ovih rana. Ljubav je ta koja ih je sve otvorila. Vidite kako je užasan grijeh, budući da je za iskupljenje bilo potrebno toliko boli i toliko ljubavi . ” Ova i druga takva razmišljanja išla su ravno u srce vatrene Gemme”
