Sv. Faustina o viziji pakla: Zbog ovoga se većina prokletih duša tamo nalazila…
Dok su katolici diljem svijeta upoznati sa sveta Faustinom Kowalskom i njezinom povezanošću s Božjim milosrđem, mnogi možda ne znaju za način na koji je Isus s njom razgovarao o njezinu pozivu, viziji pakla i njezinu poslanju naviještati Božje milosrđe.
U listopadu 1936., tijekom osmodnevnog povlačenja na duhovno promišljanje, anđeo ju je odveo do onoga što je nazvala „ponorima pakla“, koje je u svom dnevniku opisala kao mjesto „velikog mučenja“ i „vatre koja prodire u dušu, a da ju ne uništi – strašna patnja“. Ovaj je pakao bio ispunjen tamom i, unatoč toj tami, „đavli i duše prokletih vide jedni druge i sve zlo, i tuđe i svoje“.
Prikazane su joj različite razine pakla
Prema Paulu Kengoru, profesoru političkih znanosti na fakultetu Grove City i suradniku National Catholic Register-a, Faustina je „poput Dantea promatrala dijelove pakla rezervirane za posebne agonije zarađene u ovom palom svijetu“.
„Postoje špilje i jame mučenja u kojima se jedan oblik agonije razlikuje od drugog“, zapisala je Faustina u svom dnevniku. „Postoje posebna mučenja namijenjena određenim dušama. To su muke osjetila. Svaka duša prolazi kroz strašne i neopisive patnje povezane s načinom na koji je sagriješila.“
Većina prokletih nije vjerovala u pakao
Faustina je navela kako je ono što je dijelila bila samo „blijeda sjena stvari koje sam vidjela. Ali primijetila sam jedno: da većina duša onih koji su tamo nisu vjerovali da postoji pakao.“ Posvjedočila je u svom dnevniku: „Ja, sestra Faustina Kowalska, po Božjem nalogu, posjetila sam ponore pakla kako bih o njemu pričala dušama i svjedočila o njegovu postojanju.“
Njezina je vizija trebala spasiti duše
Kengor kaže da, „koliko god bile strašne, (ove vizije) također odražavaju pozitivnu žurnost na milosrđe“. „Kroz ove vizije i njihove glasnike, božansko nam daje još jednu priliku. Upozoreni smo da se dovedemo u red, prestanemo griješiti i zatražimo obraćenje i otkupljenje, prije nego što bude prekasno.“
