Stav Crkve: Je li ispravno pričestiti se klečeći?
Pričešćivati se klečeći – u čemu je problem? U zadne vrijeme često se polemizira oko primanja sv.pričesti klećeći. Jedni su protiv te geste, dok su drugi za to da se može (naravno tko želi) pričestiti klečeći. Šta je ispravno, ima li crkva svoj stav o tomu?
Prema službenim Crkvenim odredbama moguće je pričestiti se i klečeći i stojeći. Rimski misal u Općoj uredbi br. 160 kaže: “Vjernici se pričešćuju klečeći ili stojeći, kako to odredi konferencija biskupa. Kad se pričešćuju stojeći, preporučuje se da se, prema istim odredbama, iskaže dužno poštovanje prije nego se primi Sakrament.” Jednako tako, Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u dokumentu Redemptoris Sacramentum br. 91 napominje: “U svezi podjele svete Pričesti potrebno je podsjetiti da duhovni predvoditelji bogoslužja […] ne smiju uskratiti Sakramente onima koji u određeno vrijeme za isto mole, a koji su disponirani na pravilan način, te ih pravno gledajući ništa ne sprečava. Svakom krštenom katoliku, kojeg s pravne strane ništa ne sprečava, stoga mora biti odobrena sveta Pričest. Znači da nije dozvoljeno kršćaninu uskratiti svetu Pričest samo zato, npr., što Euharistiju želi primiti klečeći ili stojeći.”
Ukratko, oba načina pričešćivanja su dopuštena, premda su kroz povijest snažnije preferirani jedan ili drugi. Naravno, najvažniji je unutarnji stav prilikom pričešćivanja. I sam papa Benedikt, kada objašnjava zašto je na svojim misama tražio pričešćivanje u klečećem stavu i na usta objašnjava tu odluku potrebom isticanja znakovitosti. Treba imati na umu da to nije papina odredba za čitavu crkvu, već za pontifikalne mise:
“Nisam načelno protiv pričesti na ruke, sam sam je dijelio i primao. Time što sada tražim da se pričest prima klečeći i na ustahtio sam postaviti znak strahopoštovanja i uskličnik za stvarnu Kristovu prisutnost.Naposljetku zbog toga što je upravo na masovnim okupljanjima, kakva imamo u crkvi i na Trgu sv. Petra, velika opasnost razvodnjavanja. Čuo sam da ljudi gurnu posvećenu hostiju u novčanik, da je uzmu sa sobom kao kakav suvenir. U ovome kontekstu gdje se misli da primiti pričest jednostavno pripada samomu događaju – svi idu naprijed, dakle idem i ja – htio sampostaviti jasan znak.Treba biti jasno:to je nešto posebno! Ovdje je On, Onaj pred kojim se pada na koljena.Pripazite na to! To nije samo društveni obred na kojemu svi možemo sudjelovati ili ne sudjelovati.” (Benedikt XVI, Svjetlo svijeta, str. 184.-185.)
Pričest je svet i veličanstven trenutak i doista i svojim tijelom trebamo iskazati poštovanje prema posvećenoj hostiji. To je i trenutak zajedništva u kojemu bi trebali izbjegavati neslaganja. Nadam se da će svećenici uvidjeti različite razloge pobožnosti, ali također bi preporučio da ne inzistira na vanjskoj formi ako će ona prilikom pričesti izazvati pomutnje.
don Damir Stojić
