Snažno svjedočanstvo majke koja je unatoč teškoj dijagnozi odlučila nastaviti trudnoću: “Prinosim svoju bol Gospodinu, moleći i moleći tebe, sine moj, koji si u raju, da zagovaraš za mene”
Ne propustite pročitati snažno svjedočanstvo Silvije i Roberta Fasane i njihovog četvrtog djeteta, koje je živjelo samo 8 sati nakon rođenja, u svibnju 2014.
Otišao sam automobilom iz Muscata (Oman) do mjesta gdje je ona živjela u Dubaiju — ne kao turist, već kako bih sudjelovao u povlačenju duhovnih vježbi. Ona i njezin suprug Roberto bili su domaćini, a ja sam se od prvog trenutka osjećala dobrodošlo. Ono što nisam mogla zamisliti je da će godinu dana kasnije njihovom četvrtom djetetu, Giacomu, biti prenatalno dijagnosticirana anencefalija. Djetetu koje je očekivala, prvom dječaku nakon tri djevojčice, nedostajao je dio mozga i gornje kosti lubanje i neće moći preživjeti izvan maternice. Od tog trenutka Silvia je počela pisati dnevnik kako ne bi previdjela niti jedan trenutak onoga što je proživljavala. Kasnije ju je objavila na talijanskom i engleskom jeziku (Eight hours of eternity), uz kratki uvod i nekoliko pisama prijatelja. To je tako lijepa knjiga da je ljudi moraju pročitati.
Prije nego što se posvetila svom najboljem pothvatu, svojoj obitelji, Silvia je bila primalja i savršeno je razumjela dijagnozu svog sina. Bilo je jako teško primiti tu dijagnozu. U Dubaiju je abortus legalan kada dijete ima anencefaliju, a oni su joj to preporučili, rekavši da “nema smisla da nastavlja”. Njezin suprug Roberto bio je na putu u Italiji i nije mu htjela javiti vijesti izdaleka. Djevojčice su sutradan krenule s nastavom i bile su uzbuđene zbog prvog dana škole. Silvia nije mogla spavati te noći. Napisala je: “Isuse, zašto me to pitaš, zašto me pitaš dok sam ovdje sasvim sama?”
Međutim, Silviji nije dugo trebalo da shvati da nije sama: Bog ju je pratio preko mnogih ljudi u različitim dijelovima svijeta. Prije svega njezini najbliži: Roberto, koji se sutradan vratio, i talijanska misionarka Comboni koja živi u Dubaiju, sestra Rachele. Osjetila je i potporu dr. Elvire Parravicini, neonatologinje iz New Yorka, i Enrica Petrilla, muža službenice Božje Chiare Corbella, čija je prva kćer imala anencefaliju. Ali sam Giacomo bio je njezin primarni suputnik: njegov je život imao smisla, i to mnogo.
Giacomo, misionarsko dijete
Kao što je sestra Rachele rekla, Giacomo je bio mali misionar! Želim vam od srca zahvaliti za ove mjesece. Svojom prisutnošću naučio si nas da naše želje nisu u našim rukama. Imati dijete, i to zdravo, nije pravo, nego Božji dar. Naučili ste nas da samo postojanjem i ljubljenjem (iako smo tako nesavršeni) možemo biti svjedoci Božje ljubavi i njegove veličine. Ovo je Silvia napisala nekoliko dana prije Giacomova rođenja, dok se Roberto spremao prevesti ostatke njihova još nerođenog sina u Italiju na pokop.
Hitno krštenje
Giacomo je rođen 28. veljače 2016. Otac ga je krstio dok je još bio u naručju njegovateljice, a svećenik mu je dao bolesničko pomazanje. Njegovo je stanje od prvog trenutka rođenja bilo izuzetno teško. Nakon što su Giacoma upoznali sa svojim sestrama i bakom i djedom, Silvia i Roberto ostali su sami s njim. Umro je 8 sati nakon rođenja. “Promijenio si nam živote”, napisala je Silvia u svom dnevniku. Dječačićev sprovod održan je 3. ožujka u Dubaiju. Tijekom propovijedi svećenik je podsjetio sve prisutne da je Giacomo već bio u raju. Kakav mir! Bilo je vrijeme da proslavimo Giacomovo rođenje za vječni život! A to su učinili njegovi roditelji, zajedno s obitelji i prijateljima, u istom hotelu u kojem su proslavili krštenje jedne od svojih kćeri.
Ovako završava Silvijin dnevnik: Dragi Giacomo, kako se netko može vratiti u život nakon nečega ovakvog? Kako se mogu suočiti s prazninom koju si ostavio? […] Kako mogu biti u blizini novorođenčadi i trudnica ili onih koji se žale na grčeve svoje djece? […] Odgovaram prinoseći svoju bol Gospodinu. Moleći i moleći tebe, sine moj, koji si u raju, da zagovaraš za mene, da me uzdržavaš. […] Bez Isusa život bi bio pun očaja. […] Život je moguć samo sa sigurnošću da je Isus pobijedio smrt i da smrt nije kraj svega. Čovjek može živjeti i nakon što pokopa vlastitog sina […]. Jednog dana ćemo nas šest biti zajedno. Zauvijek. […]
Giacomo je doista misionar. Njegov kratki život imao je veliku vrijednost i promijenio je srca mnogih ljudi. Ne možete čitati Silvijin dnevnik a da ne doživite i neku vrstu promjene mišljenja. Bog je taj koji djeluje preko svog malog misionara Giacoma.
