VJERA I DUHOVNOST

Savjet velikog sveca i čudotvorca: ‘Tko želi čudo, treba ovako moliti’

Svetog Andrije Bessetta, francusko-kanadskog sveca i čudotvorca, svakodnevno je opsjedalo mnogo ljudi koji su molili za njegove molitve.

Sluga Božji koji je dao svoj život služenju bolesnima i nevoljnicima u samostanu Svetog Križa u Quebecu često je bio frustriran ljudima koji su ga preklinjali za čudo, iako nisu imali osnovno povjerenje u Boga. Međutim, bilo je preko 10 000 medicinski potvrđenih čuda koja se pripisuju sv. Andriji tijekom njegova života. Bio je, međutim, jedan seljak čija je vjera omogućila da se dogodi, po njemu, najljepše čudo.

Ovaj čovjek je bio suprug i otac, a noga mu je bila užasno ozlijeđena dok je radio s poljoprivrednim uređajima. Bio je jednostavna duša od povjerenja koja je na štakama otišla posjetiti oca Andriju u školi u kojoj je svetac svaki tjedan susretao tisuće bolesnih ljudi, i zamolio ga da se pomoli za njega.
Seljak je krotko pitao i nije zahtijevao čudo, a što je najvažnije imao je takvu vjeru da Božja sila može djelovati da je bio spreman učiniti baš sve. Svetac je gledao u čovjeka i nakon što je oštro procijenio njegov slučaj samo mu je rekao: ” Idi, odnesi svoje štake u crkvu i ostavi ih tamo. Sutra ćeš opet raditi, a dan iza ozdraviti.”

Čovjek je učinio točno kako mu je rečeno i ostavio je svoje štake u crkvi kao simbol čudesa, ali je napustio samostan Svetoga Križa istom patnjom kojom je i došao: kao čovjek koji je teško šepao koji je bio u agoniji boli.

Sljedećeg je dana izvukao pred plug i smjestio se iza konja i krenuo na posao iako mu nije bilo ništa bolje nego kad se vukao na štakama koje je ostavio u crkvi. Oni koji su ga vidjeli, uključujući njegovu ženu i djecu, i čovjeka koji mu je došao pomoći u obavljanju poljoprivrednih poslova, rugali su mu se neprestanim smijehom pri pogledu na njega kako pokušava saditi usjeve dok su mu noge bile toliko upaljene i bolno napuhane da je jedva stajao.

Vjerovao je u obećanje da će biti potpuno izliječen, i vjerovao je da to neće biti trenutačno, ali vjerovao je da će se dogoditi.

Sljedećeg jutra ovaj gospodin farmer zadivio je sve oko sebe. Probudio se i noge su mu bile potpuno izliječene. Šepanje je nestalo kao i upala i užasna bol. Počeo je plesati pred svojom obitelji i radnicima. Kad je sv. Andriji stigla vijest da je farmer čudesno ozdravio, svetac se nasmijao i rekao: “Vidiš, to je vjera.”

Sveti Andrija Bassett uvijek je napominjao da Bog svima želi dati ozdravljenje ali da mnogo ljudi to čudo ne može primiti samo zbog slabe ili nikakve vjere.

Sv. Andrija putovao je izvan rodne Kanade i tijekom putovanja u New York posjetio je ženu u bolnici koja je imala flebitis, to neugledno stanje u kojem je vena upaljena. Žena je sjedila u svom krevetu i bila je potpuno ravnodušna prema prisutnosti sv. Andrije. Nije imala vjere u Gospodina da joj udijeli čudesno ozdravljenje, ali da je imala vjere, bila bi potpuno izliječena. Kad je svetac došao kraj njezina krevete, nije uspio surađivati s njom u molitvi ​​za njezino ozdravljenje. Nakon što je otišao, Andrija se požalio: “ Mora postojati vjera na strani čovjeka koji treba izlječenje, kao i na mojoj.”

Poznato je naime da je u nekoliko navrata Andrija pomalo ljutito uskliknuo o dušama kojima je nedostajala vjera, a opet su zahtijevali da ih izliječi; Oni govore: “Izliječi me, izliječi me”. Žale se kad je izlječenje polovično. Čini mi se da ne razumiju kad im kažem da ih ne čuje jer nemaju povjerenja u Boga. Oni zapovijedaju meni da ih izliječim kao da sam liječnik. Kažem takvim ljudima: “Ako ti Bog nešto duguje, idi i pitaj ga za to.”

To pokazuje da vjera osobe koja traži čudo nije suvišna; čak i ako netko priđe tako herojski kao što su Andriji i zamole ga za izlječenje, neće biti uslišani ako nema vjere u Boga. To stavlja dušu u poziciju da prvo prije svega od Boga moli i traži – dar vjere.

Zato, prije nego tražimo od Boga velike stvari i čudesa, molimo za dar vjere da mognemo vjerovati ono što želimo od Gospodina.

U mnogim drugim prilikama nije nedostajalo vjere kod osoba, već jednostavno nije bilo volje Božje. Kad ga je svećenik koji je živio sa svetim Andrijom pitao zašto neke duše nisu dobile izlječenje, Andrija je objasnio: “To je po volji Božjoj. Kad to nije dobro za njihovo spasenje, dobri Bog mi daje da vidim da to nije Njegova volja. “

Mlada žena uvukla se u samostan kongregacije Svetog Križa. U duši je nosila sebičnu želju. Ona i njezina 4 brata i sestre ostali su siročad, njezin najstariji brat bio im je skrbnik. Ali njezin je brat želio vlastitu obitelj i odlučio se oženiti. Njegova je sestra, međutim, bila ogorčena, pa je rekla ocu Dionu o svom nezadovoljstvu što će biti kad se njezin brat oženi. Otac Dion uputio se prema bratu Andriji. Kad je bila oči u oči s njim, nije mu rekla ništa o naravi svojih namjera, već je samo zamolila da se moli.

“Ali za što?” upitao je.

“Samo za moje molitve.”

“Ali vaše namjere nisu dobre. Vaš brat ne treba zbog vas izgubiti cijelu budućnost. Sasvim je u redu da se oženi ako to želi”, rekao joj je Andrija, a zatim je joj rekao kakva bi trebala biti njezina molitva: “Bolje moli nešto za sebe – traži dobru savjest. Molit ću s tobom za to.”

www.medjugorje-news.com

Napisite nam Vaše svjedočanstvo

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Adblock Detected

Molimo Vas ugasite AdBlock-er