CRKVAVJERA I DUHOVNOST

Ruanda se danas svim silama uzdiže iz tmina prošlosti jer nad njom bdije draga Gospa Kibeška

Ruanda, mala planinska zemlja središnje Afrike na koju je svoj milosrdni i zaštitnički pogled svrnula Gospa Kibeška. Ruanda je zemlja tisuću brežuljaka, zemlja vulkana, jezera i zelenih prašuma nastanjenih planinskim gorilama. No uz prekrasne krajolike, to je i zemlja obilježena nedavnom teškom prošlošću koja još zacjeljuje svoje rane genocida iz 1994. godine.

U tome zasigurno pomaže prisutnost misionara među kojima je i salezijanac don Danko Litrić, jedan od najstarijih misionara Crkve u Hrvata kojega su 2018. posjetili don Pejo Orkić – tadašnji – i don Tihomir Šutalo – današnji provincijal Hrvatske salezijanske provincije. Don Tihomir Šutalo u emisiji Put pod noge prenio nam je doživljaje iz ove afričke zemlje donosi portal hkm.hr.

“Meni je to bio pravi blagoslov, Afrika je uvijek neki san, to je zemlja iznenađenja i ljepote u svakom smislu. Posjetili smo cijelu Ruandu, to nije velika zemlja, otprilike polovica naše Hrvatske, vrlo je napućena, ali je i salezijanski vrlo bogata”, rekao je na početku don Tihomir.

Mjesta na kojima siju sjeme Božje ljubavi hrvatski misionari

Salezijanske kuće u Ruandi dobrim je dijelom izgradio don Danko koji je više od 40 godina misionar u toj zemlji. Misionari su je preporodili iako ih danas više nema mnogo u Ruandi koja je pretežno katolička. „Većinu pastorala i života nose domaći sinovi, koji su uz mnoge misionare stvorili od Ruande duhovno vrlo lijepu i bogatu zemlju, pravu duhovnu oazu”, nastavio je.

Krajem prošlog stoljeća vrhovni poglavar salezijanaca zamislio je projekt ‘Afrika’ kako bi sve europske salezijanske provincije preuzele neke dijelove Afrike kao dio svoje provincije. Sv. Ivan Pavao II. taj je projekt proglasio najboljim projektom Katoličke Crkve 20. stoljeća. „Zato je ona tako duhovno buknula”, rekao je don Tihomir. „Konkretno, naš don Danko je dio tog projekta koji je donio ogromne plodove.”

„Život je uspio nadvladati smrt!”

Kad govorimo o Ruandi, teško je ne prisjetiti se 100 dana stravičnog genocida 1994. godine u kojemu je stradalo gotovo milijun ljudi. Masovna ubojstva pripadnika manjinskog naroda Tutsi, kao i pripadnika naroda Hutu koji su se suprotstavljali ovim postupcima njihovih sunarodnjaka ekstremista, ostavili su duboku traumu u čitavom ruandskom društvu.

„Tamo se o tome šuti, ne primjećuje se ništa, čak je zabranjeno o tome govoriti ili spominjati različita plemena”, posvjedočio je naš gost. „Što će donijeti budućnost ne zna se, no osjeti se velika težina, jer milijun ljudi je stradalo u 100 dana, to su strašne tragedije. Ipak danas, budući da je Ruanda tako mnogoljudna, život je uspio nadvladati smrt, iako su njome gotovo sve obitelji pogođene; obitelji su mnogobrojne i ne možete zamisliti da je prije koju godinu smrt tu bila tako opipljiva, Ruanda danas puno obećava.”

Gospa Kibeška

Mnogima gotovo nepoznato selo Kibeho u južnom dijelu zemlje 13 godina prije genocida bilo je snažan poziv na molitvu i obraćenje, gdje je baš na svetkovinu Velike Gospe 1982. godine Blažena Djevica Marija u jednom od svojih ukazanja najavila taj crni scenarij: pokolj i rijeku smrti koja će natopiti zemlju Ruande.

Djevica Marija i Isus ukazivalili su se djeci u zabačenome selu Kibehu koja su postajala predmet ismijavanja i sumnjičenja, jednako kao što to svjedoči povijest ukazanja u Fatimi i Lurdu. No, čuda u  tome malenom selu događala su se jedno za drugim, pa su deseci tisuća Ruanđana odlazili u Kibeho kako bi svjedočili ukazanjima.

Godinama su nebrojeni promatrači gledali Djevicu Mariju i Isusa kako govore preko osam vidioca o Božjoj ljubavi, prenoseći poruke za koje su tvrdili da nisu namijenjene samo Ruanđanima nego i cijelome svijetu.

Marija je poslala poruku vladi i crkvenom vodstvu u kojoj ih savjetuje kako zaustaviti nacionalnu mržnju koja je bujala u njihovoj zemlji. Upozorila ih je da će se Ruanda pretvoriti u “rijeku krvi”, zemlju neizreciva krvoprolića, ako ljubav ubrzo ne obuzda mržnju. Iako ih je, nažalost, vrlo malo povjerovalo, selo Kibeho je, kao prvo mjesto marijanskog štovanja u Africi koje je priznao Vatikan, postalo mjesto utjehe i svjedočenja o snazi ljubavi i praštanja. No, priča o Gospi još je uvijek nepoznata široj javnosti.

ruanda

„Kibeho je i meni bilo iznenađenje. Tek kad sam stigao na to mjesto, prisjetio sam se da sam nekad čuo o Gospinim ukazanjima u Ruandi koja su se događala istovremeno s ukazanjima u Međugorju. Don Danko nas je htio malo iznenaditi; putovanje je bilo pomalo neugodno po cesti punoj rupa, trajalo je… Vidimo mi nema kraja, ide se u neke šume, nismo ni slutili kamo bi to moglo voditi, dok nismo ugledali prekrasnu crkvu i infrastrukturno vrlo uređeno naselje.

Susretali smo kolone pješaka i kolone autobusa, jer na Dan posvećenog života svi redovnici, redovnice, svećenici i časne sestre koji mogu dolaze u Kibeho koji je postao mjesto utjehe i duhovnog utočišta”, posvjedočio je također don Tihomir Šutalo koji je kipić Gospe Kibeške bijelo plave boje susretao u cijeloj Ruandi. „Danas Ruanda živi svoje duhovno proljeće i sigurno su Kibeho i Gospina ukazanja jedno ognjište na kojemu raste nova vjera i nova nada tog naroda.”

Salezijanci u Ruandi

Salezijanci u Ruandi vode škole i neke druge ustanove za mlade koje su pune djece te formacijske kuće koje imaju za svoje mnogobrojne kandidate. Don Tihomir koji je posjetio sve salezijanske kuće svjedoči da su to vrlo pametni mladići, ali i vrlo duhovni: „To su mladići koji su se opredijelili za Boga. Mladi su najbrojnija generacijska struktura, oni su posvuda, ulica je uvijek mjesto gdje se sve događa, ali gdje se god okrenete to je puno mladosti, svi idu u škole, to je rijeka mladosti. Ruanda je puna života.”

Fra Vjeko Ćurić

Posjetio je i Kivumu, Centar fra Vjeko Ćurić, mjesto u kojemu se nalazi grob pokojnog fra Vjeke Ćurića, franjevca misionara Bosne Srebrene, na 20. obljetnicu njegove pogibije. „Susreo sam dolje da je on stvarno živ, susreo sam život, radost, bogatstvo; ljudi dolaze hodočastiti na njegov grob i gaje poseban odnos prema njemu. Ali skoro bi bio grijeh zaustaviti se samo na fra Vjekinoj smrti. Sve drugo govori evanđeoskim jezikom: smrt jednog kršćanina donosi obilne plodove.”

Slika života koju na kraju ponovno ističe don Tihomir Šutalo daje nam naslutiti da se Ruanda danas svim silama uzdiže iz tmina prošlosti; vjerujemo da će joj u tome i dalje pomagati i svojom majčinskom brigom nad njom bdjeti draga Gospa Kibeška.

www.medjugorje-news.com

Vezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button