Preživjela udar groma pa svjedoči: Vidjela sam kako su se zbog ovoga grijeha zli duhovi zalijepili za mog oca
Preljub ima gorke posljedice – izlaz je samo u Bogu! Stomatologinja iz Kolumbije, dr. Gloria Polo, preživjela je udar groma pri čemu je bila toliko spržena da su liječnici isključili svaku mogućnost da bi mogla preživjeti.
Nekoliko je dana bila u komi, a na životu su je održavali medicinski aparati. Za vrijeme kome osvjedočila se u postojanje života nakon smrti… Nakon čudesnog ozdravljenja svjedoči o velikom Božjem milosrđu, o neponovljivosti života na zemlji, o postojanju neba, čistilišta i pakla, o posljedicama grijeha i odvraćanja od Boga.
Ovdje donosimo samo dio – što joj je Gospodin dao vidjeti: „GOSPODIN mi je dopustio vidjeti, kako na dan mog vjenčanja, kada smo moj suprug i ja primili Presvetu Euharistiju, nismo više bili dvoje, nego tri. Nas dvoje i ISUS. (…)
Vidjela sam također ženidbu svojih roditelja: Kada je moj otac stavio prsten na prst moje majke i svećenik ih je proglasio kao muža i ženu, predao je GOSPODIN mojem ocu pastirski štap, on je izgledao kao gore svinut štap od svjetla, što označuje milost, koju GOSPODIN daje mužu. (…)
To je dar (donum) autoriteta od BOGA OCA, da taj čovjek može upravljati malo stado svoje obitelji, to su njegova djeca koja će mu po braku biti darovana kao i da može braniti brak, da može štititi djecu od mnogih zala i opasnosti, kojima su obitelji izložene. Mojoj majci BOG OTAC je darovao tako nešto kao vatrenu kuglu i stavio ju je u njezino srce. To označuje ljubav DUHA SVETOGA. Vidjela sam da je moja majka bila veoma čista žena. BOG je bio pun radosti.
Ne možete zamisliti koliko je nečistih duhova tog časa pokušalo napasti mojega oca. Ti duhovi su izgledali kao ličinke, kao pijavice.
Morate znati, ako netko ima spolne odnose izvan braka, tada se ti nečisti duhovi objese na njega i počinju buditi u njemu niže instinkte. Oni pretvaraju dijete BOŽJE u roba svojeg uživanja, svojih instinkata, svoje seksualne pohote. Oni čine od njega čovjeka o kojemu se običava reći: On uživa život. I mi kažemo tako lakomisleno: jedanput znači nijedanput – i taj „samo jedanput“ ima tako gorke posljedice…
Kod sklapanja braka mojih roditelja bilo je najljepše još to, da je BOG mojem ocu vratio sve milosti koje je on bio izgubio po razvratnom životu. BOG je to učinio iz ljubavi prema mojoj majci, njegovoj ženi, koja je kao djevica ušla u brak.
BOG je stoga ozdravio zaprljalu seksualnost mojega oca i sav hormonalni nered također. Ali budući da je on bio vrlo „muškarački“ – tzv. pravi muškarčina („Macho“) – i njegovi prijatelji su ga počeli ponovno trovati i zavađati, kada bi mu rekli da se ne smije dati svezati od svoje žene. Tako su ga vrlo brzo nagovorili da ponovno nastavi s ranijim životom. (…)
Tako je on već 14 dana nakon ženidbe postao nevjeran svojoj ženi, mojoj majci, i dopustio je da ga odvedu u jednu javnu kuću, samo da dokaže svojim prijateljima, da je on još onaj stari, da se ne daje pod noge svojoj ženi.
I znate li što je postalo od pastirskog štapa koji je on primio od GOSPODINA? Đavao ga je odnio. I svi zli nečisti duhovi su se vratili natrag i zalijepili na njega.
Moj otac je od pastira svoje obitelji postao vuk, koji nije više štitio svoje obitelji, nego je đavlima široko otvorio kućna vrata i tako postao strahota za čitavu kuću. Moj otac je tamo gore (Gloria je vidjela svoga oca u čistilišnim mukama) rekao u suzama: „Zahvaljujući svojoj divnoj ženi, tvojoj majci, koja je 38 godina molila za mene i moje obraćenje i vodila uzoran život kao požrtvovna majka, ja sam spašen od pakla.“ (…)
Osam godina prije svoje smrti, on se je obratio. U dubokom kajanju molio je GOSPODINA BOGA za oproštenje. I milosrdni BOG mu je oprostio. Ali moj otac nije zadovoljio za vremenitu kaznu za svoje grijehe. On se doista pokajao, ispovjedio i dobio odrješenje. Ali više nije dobio priliku, da izvrši zadovoljštinu. Zbog toga je bio u čistilištu sve do grla u tom smrdljivom blatu. (…)
Mi lako zaboravljamo dati zadovoljštinu za učinjene grijehe i ispraviti nepravdu. Mi naime vrlo malo mislimo na to. I također je tako da mi sami vrlo malo možemo ponovno ispraviti nepravdu. Ali ISUS u Presvetom Sakramentu može nam dati milost da možemo zadovoljiti, da smijemo zadovoljiti. Kada GA posjetimo u Presvetom i klanjamo MU se, često dobivamo taj milosni dar zadovoljštine, ispravljanja posljedica svojih grijeha. Euharistija i klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu je jedini put koji nas izravno vodi u Nebo. Zapamtite to! To je veoma, veoma važno za sve nas!“