PITANJE KOJE POSTAVLJAJU MNOGI VJERNICI Zašto se Isus krstio ako nije imao grijeha?
Isus se dao krstiti na rijeci Jordanu od svog rođaka Ivana Krstitelja koji propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Ako je Isus bio Bog i nije imao grijeha, zašto se krstio?
Odgovor nalazimo u Katekizmu Katoličke Crkve pod naslovom Isusovo krštenje (535 – 537):
„Početak Isusova javnog života jest njegovo krštenje od Ivana u Jordanu. Ivan je propovijedao krštenje obraćenja na otpuštenje grijeha (Lk 3, 3). Mnoštvo je grešnika, carinika i vojnika, farizeja i saduceja i bludnica dolazilo da ih on krsti. Tako pristupi i Isus.
Krstitelj oklijeva, Isus traži i prima Krst.
Tada Duh Sveti, u liku goluba, siđe na Isusa a glas s neba zaori: Ovo je Sin moj, ljubljeni. To je očitovanje (Epifania) Isusa kao Mesije Izraelova i Sina Božjega.
Krštenje je, s njegove strane, prihvaćanje i početak poslanja Sluge patnika.
On pristaje da se uvrsti među grešnike; on je Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta (Iv 1, 29), već anticipira krštenje svoje okrutne smrti.Zapravo dolazi da izvrši svu pravednost (Mt 3, 15), tj. da se podvrgne posve volji svog Oca: prihvaća s ljubavlju krštenje smrti za oproštenje naših grijeha.
Na to prihvaćanje odgovara glas Oca koji se naslađuje u Sinu. I Duh, kojeg Isus posjeduje u punini već od začeća, dolazi i ostaje na njemu. Isus će mu biti izvor za cijelo čovječanstvo.
Pri njegovu krštenju otvaraju se nebesa (Mt 3, 16) koja Adamov grijeh bijaše zatvorio; silaskom Isusa i Duha posvećene su i vode, kao predznak novoga stvaranja.
Krštenjem se kršćanin sakramentalno suobličuje Isusu, kojemu je krštenje bilo predokus smrti i Uskrsnuća; kršćanin treba ući u to otajstvo poniznog sniženja i skrušenja, treba sići u vodu s Isusom da s njim uzađe, ponovo se rodi iz vode i Duha, da u Sinu postane ljubljeni sin Očev i hodi u novosti
života (Rim 6, 4):
Po krštenju silazimo u grob zajedno s Kristom, da mognemo s njim i uskrsnuti; silazimo s njim da bismo mogli i uzaći s njim; uzlazimo s njim da bismo mogli biti i proslavljeni s njim.
Sve što se zbilo u Kristu daje nam shvatiti da, nakon uranjanja u vodu, Duh Sveti s nebesa nad nama lebdi te, posvojeni Očevim glasom, postajemo sinovi Božji.“
Dakle, možemo zaključiti da se Isus, Jaganjac Božji koji oduzima grijeh svijeta, krstio radi nas i našega spasenja:
- da se očituje kao Sin Božji tj. Mesija (Krist);
- da iskaže poslušnost volji Očevoj te prihvati i započne poslanje Sluge patnika;
- da se uvrsti među grešnike te umjesto i za njih ispuni svu pravednost;
- da bude izvor Duha Svetoga za svo čovječanstvo;
- da otvori nebesa zatvorena istočnim grijehom;
- da posveti vode kao predznak novoga stvaranja;
- da mi možemo po krštenju postati djeca Božja.
hkm.hr
