Pater Arek: Svaki čovjek čezne za svojim svijetom i često je to tama
Pater Arek: Svaki čovjek čezne za svojim svijetom i često je to tama. Zvuči malo čudno, ali upravo takva je misao evanđelja, takvo je poslanje Isusa: bez smrti nema života. Priznajem dosta je izazovno, ali to se događa svakoga dana, iz smrti prelazimo u život.
Prije nego što je Isus pozvao Petra i dodijelio mu vrlo posebnu misiju, Šimun Pater pada do Isusovih nogu i moli Isusa da ode od njega. On je poznavao svoju slabost, grješnost. Dobro je znao svoj temperament i ponašanje. Vidio je čudesan ulov.
Odmah mu je palo na pamet da nije zaslužio biti u Isusovoj blizini: „ Odi od mene jer sam preslab i premalen, neću uspjeti, nisam za to!“ Na te Petrove riječi Isus odgovara: „Petre, ne boj se jer ja te pozivam od ovog trenutka da loviš ljude“. Isus primjenjuje Petrovu stručnost u lovljenju riba na njegovo buduće zanimanje.
To može samo Isus! On najbolje pozna mogućnosti svakog čovjeka pa i tada kada čovjek sam za sebe kaže da ništa ne vrijedi. Isus nije slučajno izabrao ideju ulova ribe i Petrova poslanja. Dobro promotrimo o čemu se radi.
Čovjek lovi ribu jer je gladan. Nažalost, mora je ubiti. Riba pliva u plićaku ili u dubini. Najčešće je jako duboko. Traži hranu u mulju, između stijena, po različitim brakovima i uvalama. Tu je hladno, tamno. Kada se riba izvadi iz svojeg mjesta, iz vode, jako se baca, pokušava se vratiti u vodu. Ukoliko je ribar drži, ona postepeno umire sve do trenutka kada nestane u njegovom želudcu. Strašna je to slika jer govori o ubijanju, ali to je naša stvarnost.
Isus upravo to govori sv. Petru. Od sada on će ljudima pokazivati novu perspektivu života u kojoj nisu još do sada bili, niti sami mogu ući. Oni će samo imati iskustvo da umiru. Riba živi u dubini, na mračnim mjestima. Tu je hladno bez neke veće perspektive za sutra. Hrane nema previše. Tako i riba koja živi u mulju. Sva je blatnjava i prljava.
Najčešće jede od ostataka ili otpada. Jednostavno jede smeće. To je duhovna slika čovjeka koji živi u hladnoći dubine, bez svjetla. Mora jesti ne pravu hranu, nego neke otpatke, vrlo često smeće. Takav čovjek je odvojen od drugog čovjeka kao što je riba odvojena od druge ribe vodom. Među njima nema osjećajnosti niti perspektive za nešto ljepše. Svugdje naokolo je tamno, prljavo, a jedina perspektiva je uginuće u ribljem lancu ili na ljudskoj udici.
Isus daruje novi život. On poziva čovjeka da izađe iz mulja, iz dna. Isus daruje svoje tijelo kao jelo, a ne otpatke pronađene u blatu. Isus poziva u toplinu svoje božanske nazočnosti. No svaki čovjek čezne za svojim svijetom i često je to tama. Mi ga možemo nagovarati i pričat mu o tome kako je život izvan vode puno ljepši, ali on neće se za to zalagati niti uopće interesirati jer zna da mora umrijeti.
Isus je pozvao Petra da povede ljude putem umiranja. I to će uvijek naići na otpor. Čovjek koji ne želi umrijeti svojim grijesima bacat će se poput ribe koja traži kisik za život. Za čovjeka kisik označava život koji je on prije živio. On zna gdje se osjeća najbolje, a tako mora umrijeti.
Često kada navješćujem evanđelje čujem: „To nije normalno, puno toga treba se odreći. Sve što je slatko, zabranjeno je. Tu se ne može provoditi svoja volja“. Ali, cijelo Isusovo evanđelje je upravo o tome da ako netko želi živjeti, mora prvo umrijeti. Ako netko želi sve dobiti, mora prije toga sve izgubiti. Taj je put prošao Isus. On je umro i ušao je u novi život nakon uskrsnuća.
Isus poziva Petra u nešto novo jer i on se ponašao poput ribe. Nije bio zadovoljan zbog ulova. Vraćao se praznih ruku. Mislio je da mu ništa ne ide, da je na dnu, ali na Isusov poziv reagira kao svatko – želi se vratiti u staro jer on to zna. Isus mu ipak želi pokazati da od tog trenutka Petar će biti voditeljem drugih i to kroz što on sada prolazi (svoju duhovnu smrt, nezadovoljstva i depresije), vodit će ljude. On zna kako je to proći kroz najveće razočaranje zato će mu biti lakše provesti druge. Vadit će iz dna, ljudi će imati iskustvo smrti, ali proći će u novi život.
Ima tu još jedan detalj. Nakon čudesnog ulova i nakon Petrova poziva, apostoli su ostavili sve mnoštvo riba na kraju. Izgleda da su na njih totalno zaboravili. To ništa nije čudno jer pred Petrom i ostalima se otvorio sasvim novi put. Dobili su puno više nego što su izgubili.
Hod za Isusom uključuje umiranje. Naše ideje, naše želje moraju umrijeti kako bi se u nama rodilo nešto puno više. Na putu za Isusom uvijek je križ. Možda ima takvo mjesto u tebi kada kažeš Isusu: „Nisam za to, potraži nekoga drugoga.“ Ali, Isus zna bolje što je za tebe najbolje.
Pater Arek Krasicki CSSp
