Papa Lav XIV.: Snaga Crkve nije u brojevima
Na molitvenom susretu s biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te pastoralnim djelatnicima u katedrali Duha Svetoga u Istanbulu, Papa je istaknuo da plodovi crkvenoga poslanja ne proizlaze iz struktura ili gospodarske moći, nego od Duha Svetoga.
Potaknuo je kler i laike na brigu za mlade, migrante i izbjeglice, te upozorio na opasnost povratka arijanizma koji smatra Isusa mudrim učiteljem, ali ne i živim Bogom
Potičem vas da njegujete duhovni stav nade pune pouzdanja, utemeljene na vjeri i jedinstvu s Bogom. Doista, potrebno je s radošću svjedočiti Evanđelje i s nadom gledati u budućnost.
Papa Lav XIV. je danas, 28. studenoga, sudjelovao u molitvenom susretu s biskupima, svećenicima, đakonima, posvećenim muškarcima i ženama te pastoralnim djelatnicima u katedrali Duha Svetoga u Istanbulu. Potaknuo je Crkvu u Turskoj (Türkiye), malu zajednicu koja ostaje plodna kao kvasac Kraljevstva, da brine o sjemenu vjere koje se prenosilo od Abrahama, apostola i otaca te da usvoji evanđeoski pogled, prosvijetljen Duhom Svetim, kako bi prepoznala znakove nade ili ih izrazila na kreativan način, ustrajući u vjeri i svjedočanstvu. Na početku susreta, predsjednik Turske biskupske konferencije i nadbiskup Izmira mons. Martin Kmetec, izrazio je Svetome Ocu želju klera i laika da ostanu vjerni svjedoci žive i djelotvorne vjere, ukorijenjeni u Kristu i njegovu nauku, piše Vatican News.
Korijeni kršćanske vjere
Rimski biskup je započeo govor na engleskom jeziku izražavajući radost što se s različitim predstavnicima Crkve nalazi na mjestima gdje se povijest izraelskog naroda susreće s rađajućim kršćanstvom, gdje se grle Stari i Novi zavjet te gdje su ispisane stranice brojnih crkvenih sabora. Podsjetio je na Abrahamov put prema Obećanoj zemlji, od Ura Kaldejskog pa sve do juga današnje Turske, kao i na putove učenika koji su nakon Isusove smrti i uskrsnuća krenuli prema Anatoliji i Antiohiji, gdje su se prvi put nazvali kršćanima. Podsjetio je na apostolska putovanja svetoga Pavla koja su započela iz tih gradova, kao i na drevna svjedočanstva prema kojima je u Efezu boravio i preminuo evanđelist Ivan. Papa je također spomenuo veliku bizantsku prošlost, misijski polet Crkve u Carigradu i širenje kršćanstva po cijelom Levantu. Nije zaboravio spomenuti ni brojne zajednice kršćana istočnog obreda koje su i danas prisutne u Turskoj – armensku, sirsku, kaldejsku zajednicu te kršćane latinskog obreda – te je istaknuo da ekumenski patrijarhat i dalje ostaje točka uporišta kako za svoje grkokatoličke vjernike, tako i za pripadnike drugih pravoslavnih denominacija.
Prava snaga Crkve
Bog je izabrao put malenosti kako bi sišao među nas – rekao je Petrov nasljednik maloj crkvenoj zajednici u Turskoj, dodajući da je to Gospodinov stil koji smo svi pozvani svjedočiti. Proroci su, naime, naviještali Božje obećanje govoreći o malom izdanku koji će niknuti, a Isus je hvalio malene objašnjavajući da se Kraljevstvo Božje ne nameće privlačeći pažnju, nego se razvija poput najmanjeg od svega sjemena posađenog u zemlju. Pritom je istaknuo:
Ta logika malenosti prava je snaga Crkve. Ona, naime, ne počiva na njezinim resursima i strukturama, a plodovi njezina poslanja ne proizlaze iz brojnosti, gospodarske moći ili društvene važnosti. Crkva, naprotiv, živi od Jaganjčeva svjetla te je, sabrana oko njega, nošena na puteve svijeta snagom Duha Svetoga. U tom je poslanju neprestano pozvana pouzdati se u Gospodinovo obećanje: „Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo.“
Nastaviti pastoralni rad s mladima
Gledajući na kršćansku stvarnost u Turskoj, Sveti je Otac uočio da mnogi mladi kucaju na vrata Katoličke Crkve donoseći svoja pitanja i nemire kao lijep i obećavajući znak, pa je potaknuo na nastavak pastoralnog rada te na slušanje i praćenje novih naraštaja. Pozvao je također na brigu za ekumenski i međureligijski dijalog te na prenošenje vjere lokalnom stanovništvu, kao i na pastoralnu službu prema izbjeglicama i migrantima, čija vrlo velika prisutnost u zemlji postavlja Crkvi izazov prihvaćanja. Treba pritom uzeti u obzir i to da je Crkva u Turskoj sastavljena od stranaca te da mnogi svećenici, redovnice i pastoralni djelatnici dolaze iz drugih krajeva svijeta, stoga je osobito potrebno zalagati se za inkulturaciju kroz koju prolazi navještaj Evanđelja.
Tri izazova koje danas postavlja Nicejski sabor
Rimski biskup je podsjetio također na prvih osam ekumenskih sabora te na 1700. obljetnicu Prvog nicejskog sabora, događaja koji je – kako je rekao – uvijek aktualan. Napomenuo je da iz toga danas proizlaze osobito tri izazova: shvaćanje biti vjere i kršćanskog identiteta, ponovno otkrivanje lica Boga Oca u Kristu, te posredovanje vjere i razvoj doktrine.
Uvijek tražiti jedinstvo i bit vjere
Što se tiče biti vjere i kršćanskog postojanja, papa Lav XIV. je istaknuo da je u Vjerovanju koje je oblikovano u Niceji Crkva ponovno pronašla jedinstvo. Ono nas poziva da uvijek tražimo ispovijest vjere koncilskih otaca koji su se, unatoč različitim senzibilitetima, duhovnostima i kulturama, zajedno okupili 325. godine oko biti kršćanske vjere s obzirom na Kristovo središnje mjesto i tradiciju Crkve. Taj sabor i danas poziva na promišljanje o tome tko je Isus za nas i što znači biti kršćanin – istaknuo je Petrov nasljednik koji smatra da je Vjerovanje, koje svi jednoglasno ispovijedamo, kriterij za razlučivanje, kompas za usmjerenje, središnja točka oko koje se moraju kretati naša vjera i naše djelovanje.
Ponovno otkriti Božje lice u Kristu
Na Nicejskom saboru potvrđeno je Isusovo božanstvo i njegova istobitnost s Ocem, pa je rimski biskup kao drugi izazov istaknuo potrebu da ponovno u Kristu otkrijemo lice Boga Oca:
U Isusu nalazimo pravo Božje lice i njegovu konačnu riječ o čovjeku i o povijesti. Ta istina neprestano dovodi u pitanje naše predodžbe o Bogu kada ne odgovaraju onome što nam je Isus objavio, te nas poziva na trajno kritičko razlučivanje o oblicima naše vjere, molitve, pastoralnog života i duhovnosti općenito.
Opasnost od povratka arijanizma
U današnjoj kulturi, a ponekad i među samim vjernicima, postoji opasnost od povratka arijanizma, i to onda kada se na Isusa gleda s ljudskim divljenjem, možda čak i s religioznim duhom, ali bez stvarnog priznavanja da je on živi i istiniti Bog prisutan među nama – upozorio je Papa – U praksi se Isusa svodi na veliku povijesnu ličnost, mudrog učitelja ili proroka koji se borio za pravednost, dok ga je Nicejski sabor definirao kao Božjega Sina prisutnog među nama, koji vodi povijest prema budućnosti koju nam je Bog obećao.
