Hrvatski običaji za vrijeme došašća
Došašće ili advent vrijeme je pripreme za Božić, dolazak i rođenje Isusa Krista. Hrvatska tradicijska kultura bogata je predbožićnim i božićnim običajima.
To je zbroj svih tradicijskih običaja koji nastaju, izvode se i funkcioniraju u hrvatskom kulturnom prostoru. Hrvati su od samoga početka kršćanskog življenja imali Božić u svoj punini sadržaja s brojnim simbolima, odnosno, božićnom tradicijom u kojoj svjetlost, zelenilo, darivanje i mnogo drugih elemenata čine božićni ugođaj. Slavljenje i priprema za Božić nije ista u svim hrvatskim krajevima i svako je područje razvilo sebi specifičan oblik slavlja, piše portal hkm.hr.
Ta priprema u nekim krajevima počinje već na sv. Katarinu 25. studenog, točno mjesec dana prije Božića.
Od tada do Božića nema više vjenčanja i većih proslava uz što postoji i izreka: „Sveta Kata zatvara vrata“.
Važan je u tom vremenu i blagdan sv. Nikole, 6. prosinca koji se odlikuje ophodnim činom darivanja, naročito dobre djece. No, pravi predbožićni blagdan je onaj sv. Lucije, 13. prosinca, kao izravno predbožićno vrijeme, koje se u narodu određuje pojmom „brojanica” ili „dvanaestodnevnica” jer se njime odbrojava 12 dana, od Sv. Lucije do Božića. Na taj se dan obično sije i božićna pšenica.
U došašću, tri predbožićne nedjelje starinski se zovu: djetinjci, materice i očići, a povezane su s običajima darivanja slatkiša ili suhog voća.
Adventski vijenac – značenje i povijest
U široko prihvaćenim pučkim običajima adventskog vremena u novije vrijeme, neizostavan je i adventski vijenac. U antičko vrijeme, vijenac je predstavljao znak pobjede, a u kršćanstvu je postao znak po Kristu dobivena spasenja. Čine ga dva temeljna simbola: krug – simbol vječnosti kao najsavršeniji geometrijski oblik, bez početka i bez kraja te svijeće, odnosno svjetlost, kao simbol pobjede nad tamom, odnosno zlom.
Vijenac može biti načinjen od različitog zimzelenog raslinja koje predstavlja neprekinuti ciklus života. Božikovina i tisa simboliziraju besmrtnost, lovor pobjedu nad progonom i patnjom, a cedar snagu i ostvarenje. Božikovina ima posebno značenje u kršćanstvu, njeni bodljikavi listovi podsjećaju na Kristovu krunu od trnja. Orasi, sjemenke mahuna te češeri bora koji se koriste za dekoraciju vijenca, simbol su života i uskrsnuća.
U došašću, zanimljiva je i simbolika boja. Primjerice u liturgiji adventskoga vremena prevladava ljubičasta, kao pokornička boja.
Nekada se tijekom Došašća prakticirao post.
Također, kao izraz pokore i duhovne pripreme za blagdan Božića, vjernici kroz četiri tjedna pohode rane mise koje se nazivaju zornice. Svoj početak imaju još u srednjem vijeku. Kršćani u došašću bdiju, da prepoznaju Boga, koji dolazi, a pri tome je važna budnost i otvorenost i očiju i srca.
Suvremeni vijenci imaju svijeće različitih boja, a običaj dopušta i korištenje bijelih svijeća. Ipak tradicionalno se na vijenac stavljaju tri ljubičaste i jedna ružičasta. Također, ljubičasta je i boja svećeničke misne haljine tijekom adventa.
Prve nedjelje došašća pali se prva ljubičasta svijeća, svijeća nade. Nazivaju je još i postilica ili proročanska u sjećanje na proroka Izaiju koji je prorokovao Kristovo rođenje.
Druga ljubičasta svijeća, Betlehemska svijeća ili pomirilica simbolizira Kristove jaslice, predstavlja ljubav i pali se druge nedjelje adventa.
Na polovini došašća, treće nedjelje, pali se ružičasta ili pastirska svijeća, koja simbolizira radost zbog Božića koji se bliži.
Posljednja ljubičasta svijeća ili anđeoska svijeća, pali se četvrte nedjelje, a simbolizira mir.
Neke inačice adventskog vijenca imaju i petu, bijelu svijeću, simbol Kristove bezgrešnosti, a tradicionalno se pali na Badnjak ili Božić.
