Ovo su četiri važne poruke Presvetog Isusova Srca svijetu
Sveta Margareta Marija Alacoque veći je dio svog života doživljavala vizije Isusa Krista, ali zbog nevinosti i čistoće njena srca ona je mislila je da su one normalan dio života te da ih i svi drugi imaju, pa im nije pridavala mnogo pažnje. Objave Presvetog Srca Isusova došle su kasnije, kad je već ušla u samostan a za života kao i mnogi drugi sveci mističari bila je ismijavana i njezinim se porukama nije vjerovalo.
Međutim, kad je Božje djelo u pitanju, poput ovih zahtjeva Božjeg srca, kad tad ono nađe put do ljudi kojima je namijenjena, u ovom slučaju, čitavog čovječanstva.
Službeno je pobožnost postala priznata tek 75 godina nakon smrti ove svetice. Sveta Margareta Marija Alacoque bila je tema rasprave dugo nakon što umrla. Ljudi su razgovarali o njezinoj misiji njezinim objavama i njezinim učenjima o Presvetom Srcu.
Dana 18. rujna 1864. Margaretu Mariju proglasio je blaženim papa Pio IX. Kad je njezina grobnica otvorena nekoliko godina kasnije, dogodila su se dva neposredna čuda izlječenja i tijelo joj je ležalo neiskvareno. Sveta Margareta Marija Alacoque službeno je proglašena svetom 13. svibnja 1920. od strane pape Benedikta XV., a 1928. papa Pio XI podržao je stav Crkve u pogledu vjerodostojnosti njezinih vizija Isusa Krista.
Izjavio je da se Isus “očitovao” Margareti, a glavna obilježja pobožnosti Presvetom Srcu su “primanje svete pričesti prvog petka u mjesecu, euharistijsko klanjanje tijekom” svetog sata “četvrtkom i proslava svetkovine Presvetog Srca”.
Margareta Marija primila je mnoštvo objava ali drži se da su četiri ukazanja najvažnija; odnosno bit zbog kojeg Isus Krist razotkriva svoje Srce svakom čovjeku.
1. Poruka: Volim te
Prvo ukazanje bilo je na blagdan sv. Ivana Evanđelista, 27. prosinca 1673. Tada joj se ukazao naš Gospodin i ona je posve jasno i razgovijetno čula ovu poruku:
“Moje božansko Srce tako je raspaljeno ljubavlju prema ljudima da više ne može u sebi zadržavati plamenove svoje žarke ljubavi, već ih mora razasuti. Tebe sam kao ponor nevrijednosti i neznanja odabrao da ispuniš taj veliki naum, da tako sve bude učinjeno od mene.”
2. poruka: Grijesi me razdiru
Početkom god. 1674., , Margareti je Isus objavio novu veliku poruku. Gospodin joj se sa Srcem ukazao na prijestolju od plamenova, što bijahu sjajniji od sunca te prozirni kao najfiniji kristal.
No u tom je vanjskom sjaju, bilo Isusovo Srce “okrunjeno trnovom krunom, koja simbolizira rane što mu ih zadajemo svojim grijesima, a nad Srcem se nalazio križ; taj je križ ondje od prvih časova njegova utjelovljenja, a to znači od časa kad je bilo oblikovano i Presveto Srce; odmah je u nj bio usađen i križ pun svake gorčine”.
Dvije su dakle poruke ovih ukazanja; ponajprije neizmjerna Isusova ljubav prema čovjeku, a zatim ljudski grijesi kojima nezahvalni ljudi vrijeđaju tu ljubav. To će doći naročito da izražaja u trećoj objavi, koja je jasan spoj prvih dviju.
3. Primi pričest kao naknadu
Ta se objava dogodila nekoliko mjeseci kasnije jednog petka nakon Tijelova. Isus se tada, ukazao “sav u sjaju slave, s pet rana, koje su bliještale kao pet sunaca, a iz njegova svetog čovještva izlazili su plamenovi sa svih strana, osobito pak iz njegovih divnih grudiju, koje su sličile ognjištu; a bile su otvorene da otkriju svu ljubav toga ljubaznoga Srca, koje bijaše onaj stvarni izvor tih plamenova”.
I tada se Isus potužio na ljudsku nezahvalnost.
“Za sva moja nastojanja oko njihova dobra ljudi su hladni i nehajni.” Isus kao uzvrat za tu nezahvalnost traži od svetice naknadu. Dok je to tražio, iz njegova je Srca izašao tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti. Isus je toj poruci dodao i ovu: “Primit ćeš me u Presvetom sakramentu svaki put kad ti poslušnost bude to dopustila.”
A zatim je zatražio pričest svakoga prvog petka u mjesecu, a kao pripravu za to svetu uru koju će obavljati prostrta na zemlji u noći između četvrtka na petak od 11 sati do ponoći. I tako su u pobožnost Srcu Isusovu uvedene dvije glavne naknadne vježbe: sveta ura i sveta pričest na svaki prvi petak u mjesecu.
4. Izvor najdublje boli: uvrede onih koji kažu da vjeruju
Spomenimo još i četvrtu veliku objavu koja je dana za vrijeme tijelovske osmine između 13. i 20. lipnja 1675. U toj objavi Isus se potužio na rane što mu ih zadaju svojim nepoštovanjem sami vjernici i svojim svetogrđem nevjernici te dodao: “A ono što me najosjetljivije vrijeđa jest što to čine i meni posvećena srca.”
Kao naknadu za sve te uvrede Gospodin je zatražio da se u petak po tijelovskoj osmini uvede poseban blagdan Srca Isusova na koji će se svetom pričešću i javnom otprošnjom naknaditi za uvrede nanesene Gospodinu dok je izložen na oltarima. Želimo li tu objavu primijeniti na sadašnje stanje i praksu u Crkvi, onda možemo jednostavno reći da blagdan Srca Isusova ima biti blagdan naknade i zadovoljštine za grijehe svih ljudi: i vjernika i bezbožnika i Bogu posvećenih osoba, za grijehe nemara i svetogrđa prema sakramentu Euharistije.
Ako se zamislimo u činjenicu koliko se danas u svijetu, ali i u Crkvi griješi, koliko ima opustošenja i na svetim mjestima, gdje prebivaju Bogu posvećene duše, onda blagdan Srca Isusova, kao dan javnoga kajanja, naknade i zadovoljštine ima baš danas svoje naročito opravdanje.
