Ovo je molitva koju Bog uvijek uslišava
Isus je dirnut strelovitim molitvama koje mu ljudi upućuju. Molitva gubavca koji moli: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti«; molitva jerihonskoga slijepca: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se«; molitva dobroga razbojnika: »Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo«. Isus, ganut ovim molitvama, ne čeka.
Gospodin se često povlači na molitvu. Ponekad moli satima: »Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše«; drugi put se obraća Bogu Ocu kratkom molitvom, punom ljubavi: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje«; »Oče, hvala ti što si me uslišao.«U drugim prigodama evanđelist nam pokazuje kako je Isus dirnut molitvama koje mu ljudi upućuju. Te molitve i nama mogu poslužiti kao strjelovite molitve: molitva gubavca koji moli: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me ozdraviti«; molitva jerihonskoga slijepca: »Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se«; molitva dobroga razbojnika: »Gospodine, sjeti me se kada dođeš u svoje kraljevstvo«. Isus, ganut ovim molitvama, ne čeka.
Ponekad nam neka od ovih molitava može poslužiti prilikom traženja oprosta, kao što je poslužila cariniku, koji se vratio kući opravdan: »Gospodine, smiluj se meni grešniku«; ili ćemo, kao što je učinio sveti Petar nakon što je zatajio Isusa, reći: »Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te ljubim«; unatoč mojim pogrješkama. Druge evanđeoske molitve pomoći će nam kada trebamo više vjere: »Gospodine, vjerujem, ali pomozi mojoj nevjeri«, ojačaj moju vjeru; »Gospodin moj i Bog moj!« kao što je rekao Toma kad mu se Isus ukazao nakon uskrsnuća: to je izniman čin vjere i predanja, strjelovita molitva za koju su nam možda kazali da ju je dobro ponavljati kad klečimo pred svetohraništem. Postoje brojne strjelovite molitve koje svakodnevno možemo iz dubine srca i duše uputiti Bogu, već prema potrebama ili situacijama u kojima se u određenome trenutku nalazimo.
Često ih čak ne moramo ni izreći. Ponekad je dovoljan pogled, samo riječ ili misao ispunjena ljubavlju ili kajanjem… molitva koja još nije uobličena, ali je Gospodin odmah razumije i prihvaća. Za dušu koja je čvrsto sjedinjena s Bogom molitva je nešto prirodno, gotovo spontano, poput nadnaravnoga disanja koje hrani to sjedinjenje s Bogom. Sve se to događa usred najnapornijih poslova, jer Bog očekuje da svi živimo taj život molitve i zajedništva s njim.
