Marija Valtorta o posljednjim vremenima: Oni koji čine ovo već su mrtvi prije nego umru, duše prodane sotoni
Apokalipsa ili Otkrivenje posljednja je knjiga Svetog pisma i posljednje što je zapisala jedna od najvećih mističarki 20 st. Marija Valtorta (1897-1961) u svom opsežnom Spjevu o Bogo-čovjeku, u razdoblju od rujna do studenoga 1950. godine.
Ovdje iznosimo dio knjižice koju je dao tiskati don Božidar Medvid u ediciji Duh i voda. Jedan od najvećih promicatelja Valtortinog duhovnog stvaralaštva bio je sveti Padre Pio koji je mnogim vjernicima preporučivao čitanje njenih djela.
”Vremena koja se približavaju bit će vremena rata ne samo materijalnoga, nego nadasve rata između materijalnosti i duha. Antikrist će nastojati povući razumne stvorove prema kaljuži bestijanog života. Krist će nastojati spriječiti to odmetništvo ne samo od vjere, nego štoviše i od razuma, otvarajući nova obzorja i putove osvijetljene duhovnim svjetlima, snažno buđenje duha, buđenje što će ga pomagati ovi novi evangelizatori ne samo Krista, nego i Majke Božje. Podignut će Marijin stijeg. Vodit će k Mariji.
I Marija, koja je već jedanput bila uzrokom i izvorom neizravnim ali uvijek snažnim čovjekovog otkupljenja, bit će to opet. Jer Ona je sveta Protivnica podmukloga Protivnika, i određeno je da njezina peta trajno gnječi paklenog zmaja, kao što je i Mudrosti, koja je u njoj napravila sjediđte, određeno da pobijedi krivovjerja koja kvare duše i umove.
U to vrijeme koje će neizbježno doći, u kome će se tmine boriti protiv svjetlosti, bestijalnost protiv duha, sotonstvo protiv preostale djece Božje, Babilon protiv nebeskog Jeruzalema, i kad će se babilonske pohote, trostruke pohote, razliti poput smradnih voda i infiltrirati se posvuda, sve do u kuću Božju, kako je već bilo i kako je rečeno da mora ponovno biti, u ono vrijeme otvorene odvojenosti djece Božje od djece Sotonine.
Djeca Božja će postići snagu duha koja do sada nikada nije postignuta, a djeca Sotonina snagu zla tako veliku te nijedna pamet ne može smisliti kakva će stvarno biti, doći će nova evangelizacija, potpuno nova evangelizacija, koja zasad pokazuje prva buđenja kojima se ljudi suprotstavljaju.
I ona će ostvariti velika čudesna obraćenja i savršenosti. I velika naprezanja sotonske mržnje protiv Krista i Žene. Ali ni Nju ni Njega neće moći dohvatiti njihovi neprijatelji. Ne bi ni dolikovalo niti koristilo da ih dohvate. Ne može se nanijeti najveća uvreda Bogu pogađajući njih Dvoje Njemu najdražih: Sina i Majku. Onu su već, u njihovo vrijeme, podnijeli sve najodurnije i najbolnije uvrede. Ali, kada, ka su već stoljećima proslavljeni, ne bi mogli biti uvrijeđeni, bez neposredne strahovite božanske kazne nad uvrediteljima.
Zbog toga će s novim sredstvima, na pravi način i u pravi čas, biti izvršena posljednja evangelizacija i oni koji žude za Svjetlošću i Životom dobit će ih, pune, savršene, darovane sredstvom koje je poznato samo Darovateljima, Isusu i Mariji. Samo oni koji za sebe izaberu tminu i blato, krivovjerje i mržnju na Boga i Mariju, tj. oni koji su već mrtvi prije nego umru, duše trule, duhovi prodani Sotoni i njegovim slugama, tj. preteče Antikristove i on sam, dobit će tmine i blato i muku i mržnju vječnu, kako je pravo da bude, kad dođe Onaj koji mora doći.”
Iz knjige: Marija Valtorta, Apokalipsa – uvod i opći pregled, prijevod: Pavao Badurina, Jelsa 1998. (Scritti di Maria Valtorta I QUADERNI DEL 1945 AL 1950)
Novi Babilon ili novi Jeruzalem?
Nije teško primijetiti da je duhovna kriza zahvatila sve društvene strukture, pa i samu Crkvu. Biskup ustaje protiv biskupa, kardinal protiv kardinala. Pandemija koronavirusa kao da je otvorila Pandorinu kutiju. Čujemo za ratove, skandale, svađe, stare rane i podjele. Ali, sve se to mora dogoditi. Crkva se mora pročistiti i pripremiti za vremena koja dolaze. Svakoga pa i najmanjega člana tiče se što se s Kristovom lađom danas događa. Idemo li prema novom Babilonu ili prema novom Jeruzalemu?
Sveti Ćiril Jeruzalemski kaže: ”Kod gradnje Babilonske kule uz pomutnju jezika dogodila se i pomutnja voljâ jer se radilo o nacrt koji se protivio Bogu; sada je pak duševno raspoloženje svih ujedinjeno da bi svi krenuli prema istom duhovnom cilju” (Cat. XVII, 17).
”Zbog krivice oholih ljudi bili su podvojeni jezici; zahvaljujući pak poniznim apostolima, jezici su se opet sjedinili” (Sv. Augustin, Enarr. Ps 54,11).
