U današnje vrijeme mnogo se više govori o toleranciji, dijalogu i jedinstvu svih ljudi svih vjera, a sve manje o evidentnoj istini koja glasi: Jedan je Bog – Isus Krist. Tako nerijetko vidimo vidimo crkvu koja se prilagođava, miče svoje križeve, ruši svoje crkve sve poradi ‘mira, ljubavi’ i nove mantre – ‘svi mi vjerujemo u istog Boga’.
No jesu li kršćani pozvani na to? Na šutnju? Ili su pozvani jasno zauzeti stav vjere, stav istine koja se ne prilagođava, koja ne ulazi u dijalog poniženja, nego zastupa apsolutnu pobjedu Krista nad svime što postoji. Mnogi se danas pitaju kako se postaviti prema toj laži – svi vjerujemo u istog Boga, a sveti Franjo Asiški daje nam odgovor.
To jest dijalog, ali nije ‘zajednička’ molitva, to je vjera u nepobjedivog, u milosnog u najjačeg, neustrašivog, nedodirljivog Gospodina Isusa Krista koji ne poznaje strah. Ne, nije riječ o nasilju, riječ je o evangelizaciji, o naviještanju apsolutne istine, kako je to činio i sv. Franjo. Donosimo vam samo jedan primjer u kojem je sv. Franjo duhovno pobijedio Sultana. Obratite pažnju na snagu vjere, jer ta snaga je snaga koja se traži za današnje vrijeme i ništa manje od toga,
U jeku križarskih ratova 1219. godine, sv. Franjo Asiški je odlučio poći u misijsko putovanje u Egipat. Stigavši tamo, prošao je kroz križarske linije i došao do muslimanske teritorije. Kako je bio izvan dometa kršćana ubrzo su ga uhvatili muslimanski vojnici. Franjo je rekao vojnicima da želi sultanu propovijedati Krista. Sultan Melek el-Kamel mu je, želeći ga ismijati dopustio da uđe u njegov logor i obećao mu da će mu dopustiti da se živ vrati odakle je došao.
Kada su ga doveli pred sultana Franjo je rekao: ”Mene šalje Svemogući Bog da naviještajući istine Evanđelja tebi i tvome narodu pokaže put spasenja.” I dok je propovijedao, sultanu je se Franjo svidio i dojmila ga je snaga Franjinih riječi i to tako jako da ga je pozvao da nekoliko dana boravi kod njega.
Franjo je sultanu ponudio da ispitaju čija je vjera prava, odnosno rekao mu je da zapale veliku vatru i obojica uđu nju, a onaj koji izađe nepovrijeđen glasnik je pravoga Boga i prave vjere. Kada sultan ni na to nije pristao, sv. Franjo mu je predložio da, umjesto sultana, s njim u vatru uđe neki od imama ili bilo ko koga sultan odabere, ali sultan pokolebane vjere nije pristao ni na to.
Kako sultan nije bio voljan dopustiti taj pokus s vatrom, sv. Franjo je zamolio dopuštenje da ih napusti. Sultan je, iako ismijan, ispoštovao svoju riječ i dao nalog da Franju sprovedu do kršćanskih utvrda.
Zanimljivo je naime, da ovo nevjerojatno svjedočanstvo i pobjedu Krista oživotvorenog u liku sv. Franje mnogi skrivaju, kad svetog Franju iskorištavaju u svrhe promicanja lažnog dijaloga u kojem nema istine koju je upravo sveti Franjo do kraja živio. U goruću vatru za Isusa.
www.medjugorje-news.com/dnevno.hr
