Iznenađujući dan kada je sam đavao priznao dogmu o Marijinom Bezgrešnom začeću
Tijekom egzorcizma u Italiji 1823., dva dominikanska svećenika natjerala su đavla da prizna dogmu koja će biti objavljena 30 godina kasnije. 8. prosinca 1854 .: Papa Pio IX objavljuje dogmu o Bezgrešnom začeću Marije. 25. ožujka 1858.: Na blagdan Utjelovljenja Riječi, Blažena se Djevica pojavljuje u Lurdu svetoj Bernardici i potvrđuje dogmu govoreći: “Ja sam Bezgrešno začeće.”
No 20 godina ranije, još jedan nadnaravni i iznenađujući događaj već je potvrdio Bezgrešno začeće Djevice Majke Božje. A onaj koji je to izjavio bio je netko od koga to nikada ne bismo očekivali. Događaj povezuje vlč. Gabriele Amorth, pokojni egzorcist rimske biskupije. Bila je to godina 1823. Vrag je posjedovao nepismenog 12-godišnjeg dječaka, koji je živio u današnjoj talijanskoj pokrajini Avellino, u blizini Napulja u južnoj Italiji. Dva dominikanska svećenika koji su bili u gradu, vlč. Gassiti i vlč. Pignataro, biskup je obojicu ovlastio za egzorcizme donosi Aleteia.
Svećenici su demonu koji je posjedovao dječaka postavili niz pitanja – među njima jedno o Bezgrešnom začeću. Đavao je priznao da Djevica iz Nazareta nikada nije bila pod njegovom moći: čak ni u prvom trenutku svog života, jer je začeta “puna milosti” i potpuno pripadajući Bogu. Iako je možda “otac laži”, đavao može biti prisiljen govoriti istinu tijekom egzorcizma, čak i u pitanjima vjere. Tako su ga dvojica egzorcista prisilila da se pokloni Djevici i pohvali njezino Bezgrešno začeće, u stihovima.
Ponižen, đavao je bio prisiljen, u ime Krista, pjevati Marijinu slavu, a to je učinio pomoću soneta na talijanskom jeziku – savršenog oblika i teologije! Ovdje predstavljamo original na talijanskom jeziku, a zatim i prijevod na hrvatski jezik:
Na talijanskom: Vera Madre sin Io d’un Dio che è Figlio e son figlia di Lui, benché sua Madre; ab aeterno nacqu’Egli ed è mio Figlio, in tempo Io nacqui e pur gli sono Madre. Egli è mio tvorac ed è mio Figlio, sin Io sua creatura e gli sin Madre; fu prodigo divin l’esser mio Figlio un Dio eterno, e Me d’aver per Madre. L’esser quasi è comun tra Madre e Figlio perché l’esser dal Figlio ebbe la Madre, e l’esser dalla Madre ebbe anche il Figlio. Ili, se l’esser dal Figlio ebbe la Madre, o s’ha da dir che fu macchiato il Figlio, o senza macchia s’ha da dir la Madre.
Ja sam prava Majka Boga koji je Sin, A ja sam njegova kći, iako sam mu Majka; On je rođen od vječnosti i moj je Sin, Rođena sam u vremenu, a ipak sam mu Majka. On je moj stvoritelj i moj Sin, Ja sam njegovo stvorenje i njegova majka; Bilo je božansko čudo da je moj Sin Bio je vječni Bog, koji me je imao za Majku. Naše biće gotovo je podijeljeno između Majke i Sina Budući da je Majka svoje postojanje primila od svog Sina, I Sin je također dobio svoje postojanje od svoje Majke. Ako je dakle Sin primio svoje postojanje od svoje Majke, Ili moramo reći da je Sina umrljala Majka, Ili moramo reći da je Majka Bezgrešna.
