Isusove objave redovnici koju je đavao napastovao kako bi posumnjala u Božji glas
Isusove objave redovnici koju je đavao napastovao kako bi posumnjala u Božji glas “Moja je namjera pokazati dušama da nikada ne odbijam milost, čak ni onima koji su krivi za teški grijeh; niti ih odvajam od dobrih duša koje volim sa sklonošću.
Sve ih držim u Srcu, kako bi svi dobili pomoć potrebnu za svoje duševno stanje. ” – Isus sestri Josefi Menendez
Sestra Josefa Menendez rođena je 4. veljače 1890. u Madridu u Španjolskoj. Budući da je španjolskog podrijetla, u početku je nastojala ući u redovnički život u Španjolskoj, ali Božja Providnost odvela ju je drugamo i na kraju, nakon mnogih iskušenja, ušla je u francuski samostan i postala sestra iz Družbe Presvetog Srca 1920. godine, u dobi 29.
Što se tiče vanjskih pojavljivanja, ništa nije signaliziralo da je Josefa na bilo koji način spremna za tako visoku misiju da svijetu donosi Isusovu poruku. Bila je redovnička sestra samo 4 godine prije svoje smrti i prije toga je više puta odgađala ulazak u redovnički život.
Onda ako uzmemo u obzir njezin skromni čin u Zajednici, njezin status pukog novaka, njezinu rezerviranu narav vrlo stvarna prepreka njezinu nepoznavanju jezika zemlje (francuskog), – sve ove zapreke u kombinaciji mogle bi se na prvi pogled činiti nepremostivima za proglašenje Poruke svijetu.
U stvarnosti su pak bili znakovi Božjeg izbora. Iako je bila tek jednostavna novakinja, često suzdržana i prilično krotka, kasnije će pokazati neosvojivu snagu volje. U zasljepljujućem svjetlu božanskih objava, ona se samo uvukla dublje u svoju malenkost i što joj se Bog više približavao, to se više ponižavala.
Unatoč dokazima o Božjem djelovanju, uvijek se bojala da se ne prevari i da ne zavede svoje pretpostavljene. U stvarnosti su se njezini nadređeni rijetko susretali s poslušnijom od nje ili spremnijom za žrtvu.
U njezinim predanjima, kao ni u svemu ostalom, nije bilo pretjerivanja; bila je iskrena, izravna i jednostavna. Bila je mentalno zdrava i imala je dobro razvijenu duhovnost i odanost.
Natprirodne milosti i darovi, čija je težina često bila teška, pročišćavali su joj dubine, iako su njezinu duhovnu ravnotežu ponekad potresali izvanredne vizije i komunikacije, koje su ponekad zahtijevale gotovo nadljudsku izdržljivost. Sve je to u stvari bilo najbolje jamstvo nadređenima da su njezine komunikacije božanskog porijekla.
Mistik koji je nosio pregaču
Njezin svakodnevni život u samostanu bio je vrlo uobičajen jer je svoje skromne zadatke i poslove obavljala s gracioznošću i poniznošću. Njezine sestre nisu znale za izvanredne milosti i svjetla koja je Bog darovao svom poniznom sluzi, niti su znale za unutarnju borbu koju je Josefa provodila dok ju je đavao napastovao da sumnja u Božji glas i njezin vjerski poziv, ali kroz sve to Josefa je održavala snažan molitveni život, što joj je pomoglo da se odupre varljivom glasu zloga.
Zbog njene jednostavnosti, poniznosti i uobičajenog života, naš je Gospodin rekao sestri Josefi: “I ti ćeš biti moj znak.” A drugdje joj je naš Gospodin rekao: Otkrit ću ti goruće tajne Moga Srca i mnoge će duše od njih profitirati. Želim da zapišeš i zadržiš sve što ti kažem. Čitat će te kad budeš na Nebu. Nemoj misliti da te koristim zbog tvojih zasluga, ali želim da duše shvate kako se Moja sila koristi siromašnim i jadnim instrumentima.”
Sestra Josefa Menéndez umrla je svetom smrću u 33. godini 29. prosinca 1923 u samostan Les Feuillants, Poitiers, u Francuskoj. Živjela je kao sestra u Družbi Presvetog Srca samo četiri godine i to na toliko skriveni način da svijet nikada nije trebao čuti za nju, pa čak ni u vlastitoj zajednici trebalo ju je uskoro zaboraviti. Tek nakon njezine smrti, njezine su redovnice čule za sve izvanredne milosti koje joj je Bog udijelio.
Dana 13. studenoga 1923. neposredno prije njezine smrti, naš je Gospodin rekao sestri Josefi: “Moje riječi bit će svjetlost i život za neprocjenjiv broj duša i udijelit ću im posebne milosti obraćenja i prosvjetljenja.”
Te su riječi provjerene, jer čim se pojavio prvi svezak spisa sestre Josefe, on je s nestrpljenjem pročitan i objavljen te je brzo ponovno tiskan nekoliko puta, dok su pisma iz svih dijelova svijeta svjedočila o dubokom dojmu koji je stvorio i signalnim milostima koje su uslijedile prilikom predaje Poruke.
U roku od nekoliko mjeseci knjiga je prevedena s izvornog španjolskog na francuski, zatim na portugalski, talijanski, engleski, kineski i mađarski jezik, pomažući tako da se ispuni želja našega Gospodina da Njegov poziv na put ljubavi i predanosti Njegovom Presvetom Srcu koje treba raširiti posvuda.
Poruka Isusova milosrđa za sve, posebno one koji žive grješnim životom
“Svijet ne poznaje milosrđe Moga Srca. Namjeravam ih prosvijetliti kroz ove riječi i želim da budeš apostol Moje ljubavi i milosrđa. “
Volio bih da oni koji žive s grijehom, shvate da ih činjenica da su u grijehu ne bi trebala odvojiti od Mene. Nikada ne smiju pomisliti da za njih ne postoji lijek, niti da su zauvijek izgubili ljubav koja je nekada bila njihova. Ne, jadne duše, Bog koji je za vas prolio svu svoju krv nema takvih osjećaja prema vama!
Dođite svi k Meni i ne bojte se, jer vas sve volim. Oprat ću vas u svojoj krvi i bit ćete bjelji od snijega. Sve vaše uvrede bit će potopljene u vodama u kojima ću vas sam oprati, niti će bilo što iz Moga srca moći istrgnuti ljubav prema vama.
Oh, svi vi koji ste ogrezli u grijehu i koji ste neko vrijeme više ili manje dugo živjeli kao lutalice i bjegunci zbog svojih zločina. Djela za koja ste krivi otvrdnula su vam i zaslijepila srca. Zadovoljili ste jednu ili drugu svoju strast, utonuli ste na zle putove. Kad vas motivi ili sudionici vašeg grijeha napuste, a vi shvatite stanje svoje duše, e, onda, ne popuštajte sve dok ostane dah života na vama.Čovjek može pobjeći milosti i tražiti pomilovanje.
Ako ste još uvijek mladi, ako su vas već skandali vašeg života spustili u očima svijeta, ne bojte se. Čak i ako postoji razlog da se prema vama ponašaju kao prema zločincu, da vas vrijeđaju i odbacuju, tvoj Bog ne želi vidjeti kako padaš u plamen pakla. Naprotiv, gorljivo želi da mu dođeš kako bi ti mogao oprostiti.
Ako se ne usudiš s njim razgovarati, pogledaj barem na Njega i dopusti da uzdasi tvoga srca dođu do Njega, i odmah ćeš pronaći Njegovu ljubaznu i očinsku ruku ispruženu da te vodi do izvora pomilovanja i života.
Treba li se dogoditi da ste veći dio svog života proveli u bezbožnosti i ravnodušnosti i da vas iznenadi nastup smrtnog sata? Ne dajte se prevariti, jer još uvijek postoji vrijeme za pomilovanje. Ako vam ostane samo jedna sekunda života, u toj sekundi možete dobiti vječni život!
Ako ste čitav svoj život proveli u neznanju i zabludi, ako ste uzrokovali veliko zlo drugim ljudima, društvu u cjelini ili religiji i ako ste kroz neki splet okolnosti shvatili da ste prevareni, ne dopustite da vas shrva težina grijeha i zla čiji ste instrument bili, već s dušom prožetom dubokom skrušenošću bacite se u ponor samopouzdanja i požurite onome koji očekuje vaš povratak, samo da vam oprosti.
Slučaj je isti i za dušu koja je vjerna poštivanju Moga zakona od djetinjstva, ali koja se postupno ohladila na mlake i neduhovne načine laganog života. Ona je tako reći zaboravila na svoju dušu.
Bog je tražio od nje veće napore, ali zaslijepljena uobičajenim neuspjesima, pala je u mlakost goru od stvarnog grijeha, jer njezina gluha i pospana savjest niti osjeća grižnju savjesti niti čuje Božji glas.
Tada se, možda, ta duša budi sa šokom spoznaje: čini se da je život bio neuspjeh, prazan i beskoristan za njezino spasenje. Izgubila je nebrojene milosti, a zli, ne želeći je izgubiti, maksimalno iskorištava ovu nevolju, uranja u nju u malodušnost, tugu i potištenost i napokon, baci je u strah i očaj.
O dušo koju volim, ne obaziri se na ovog nemilosrdnog neprijatelja ali što prije Mi priđi i ispunjena najdubljom skrušenošću izmoli Moju milost i nema straha. Oprostit ću ti. Uzmi opet svoj život sa žarom, i vratit ću ti izgubljene zasluge, a Moja milost te nikada neće iznevjeriti.
Napokon, što sa Mojim odabranim dušama? Pretpostavimo da je netko proveo duge godine u neprestanom održavanju pravila i vjerskih dužnosti. Duša je to kojoj sam favorizirao svoju milost i upućivao je Mojim savjetima.
Duša odavno vjerna Mojem glasu i nadahnućima milosti. I sada se ova duša ohladila u svom žaru zbog neke sitne strasti, dala je priliku grijehu kojeg nije izbjegla. Neke duše popuštaju grijehu a neke jednostavno počnu otpuštati napor i kao posljedica toga padaju na nižu razinu, na uobičajenu vrstu života, a na kraju, pretvore svoj život u – laganost.
Ako se, iz jednog ili drugog razloga, probudiš iz ovog vrelog stanja, vrag će te odmah napasti na svaki način, ljubomoran na dušu koju se nada. Pokušat će te uvjeriti da je prekasno i da je tvoj trud beskoristan, on će naglasiti tvoju odbojnost i grijeh kako bi ti objavio duševno stanje, on će te prigušiti kako bi spriječio da govoriš i prihvatiš svjetlost, dat će sve od sebe da uguši povjerenje i samopouzdanje u tvojoj duši.
Ali radije poslušaj Moj glas i dopusti mi da ti kažem kako se ponašati:
Čim vašu dušu dotakne milost, i prije nego što je borba uopće započela, požurite u Moje Srce; preklinjite me da pustim kap Moje krvi na vašu dušu. Požurite u Moje Srce i budite bez straha za prošlost; sve je progutano u ponoru Mojeg milosrđa i Moja ljubav priprema nove milosti za vas.
Sjećanje na vaše propuste bit će poticaj za poniznost i izvor zasluga i ne možete mi pružiti veći dokaz naklonosti nego računati na Moje potpuno oproštenje i vjerovati da vaši grijesi nikada neće biti toliko veliki kao moja milost, koja je beskonačna.”
“Ostani skrivena, Josefa, u ponoru Moje ljubavi, moleći se da duše budu ispunjene istim osjećajima.”
