Četrdeset mučenika iz Sebaste: Četrdeset vojnika radije je umrlo u ledenom jezeru nego se odreklo Krista
Četrdeset kršćanskih vojnika iz rimske legije prihvatilo je strašnu smrt u ledenom jezeru jer se nisu htjeli odreći svoje vjere u Isusa Krista.
Crkva se prisjeća četrdeset svetih mučenika iz Sebaste, hrabrih kršćanskih vojnika koji su u 4. stoljeću dali život za svoju vjeru. Tijekom progona cara Licinija bili su prisiljeni birati između odricanja od Krista ili strašne smrti.
Oni su bez oklijevanja izabrali vjernost Kristu. Kao kaznu, progonitelji su ih ostavili u ledenoj vodi jezera pokraj grada Sebaste, gdje su se polako smrzavali. Njihovo mučeništvo postalo je snažno svjedočanstvo vjere koje i danas nadahnjuje kršćane diljem svijeta.
O četrdeset svetih vjernika mučenika u Sebasti, koji su kao vojnici služili u slavnoj XII. legiji, zvanoj “Legio fulminata Melitensis”, sačuvani su nam slavni govori, koje su na njihov blagdan držali veliki crkveni govornici IV. st., među njima i sv. Bazilije Veliki. To je vjerodostojno svjedočanstvo za hrabrost svetih mučenika, koji su se radije posmrzavali u vodi negoli odrekli svoje vjere. Njihovo je mučeništvo udivljenjem ispunilo mnoge.
Za vrijeme progonstva cara Licinija uhvaćeno je 40 kršćanskih vojnika te stavljeno pred izbor: ili umrijeti ili se odreći vjere. Svi odabraše smrt za vjeru. Kazna se sastojala od umiranja u vodi koja se ledila. Dok su se nalazili još u zatvoru, napisali su oporuku u kojoj traže da poslije smrti budu zajedno sahranjeni u Sareimu kod Zele, u selu danas poistovjećeno sa selom Kyrklar u Maloj Aziji, a koje znači upravo 40. Njihova su tijela bila spaljena da se ne bi njihove relikvije raznosile među kršćane.
Mučeništvo se zbilo 9. ožujka 320. u dvorištu gimnazija, uz kupalište grada Sebeste u Maloj Armeniji, danas Sivas u Turskoj. Uz ledeno kupalište pripremljeno je i toplo da primami po kojega, koji će biti slab u mukama. Našao se jedan slabi pa je prešao u vruću vodu, ali je uslijed nagle promjene temperature odmah poginuo. Na njegovo je mjesto stupio među mučenike sam čuvar skinuvši odjeću i priznavši se kršćaninom. Kad svi izginuše, tijela im iznesoše izvan grada, spališe i pepeo prosuše u rijeku. Progonitelji su se bojali i mrtvih pa su željeli uništiti svaki spomen na njih. Vjernici su uspjeli nešto spasiti. Iako su ovi mučenici mučeni 9. ožujka, od vremena pape Inocenta X. njihov je spomendan 10. ožujka u Zapadnoj Crkvi.
Pomolimo se:
Po svojim mučenicima koji su smrt dragovoljno prihvatili kao svjedočanstvo vjere: daj nam, Gospodine, pravu slobodu duha.
Po mučenicima svojim koji su svoju vjeru zapečatili krvlju svjedočanskom: daj nam, Gospodine, čistu i postojanu vjeru.
Po mučenicima svojim koji su podnijeli mučeništvo i tako tvojim stopama pošli: daj nam, Gospodine, izdržati u nevoljama i gorčinama života.
Po mučenicima svojim koji su haljine svoje oprali u krvi Janjetovoj: daj nam, Gospodine, nadvladati sve navale tijela i svijeta.
