Svjedočanstvo: Iako je kršćane nazivala “bezvrijednim smećem” Isus je čudesno dotaknuo njezino srce 
Iako su mrzili kršćane, roditelji su je krstili još kao nerođenu bebi pa je Duh sveti zapuhao u budističkom samostanu
Esther Baker pseudonim je junakinje izvanredne knjige pod naslovom Bila sam budistička redovnica. Njezin život je dokaz koliko je ljudsko srce nemirno dok ne počiva u Bogu.
Kada se priča Esterina priča, valja spomenuti da je djevojčica još u utrobi ipak bila povjerena Bogu, jer su roditelji potaknuti župnikom, s njim molili da spasi njihovo tada nerođeno dijete. Žena je sa zahvalnošću krstila kćer i malog starijeg sina. Unatoč tim vjerskim činovima, Esterini roditelji imali su nepovjerljiv i neprijateljski stav prema Crkvi.
“Kršćani su smiješni i patetični, kršćanstvo je bezvrijedno smeće”, pisala je Ester još u djetinjstvu. Od malih nogu djevojčica je bila natopljena odbojnošću prema Crkvi koja je izvirala iz njezina oca.
Pripijena uz šarenu, majčinu suknju, išla je na seanse, kod hiromantice i gatara. Iako Esther nije bila izravno uključena u te prakse, one su probudile njezin interes za okultizam.
Djevojka je to počela prakticirati na studiju. Njezina se životna filozofija temeljila isključivo na brizi za sebe i “radi što god želiš, sve dok svojim postupcima ne povrijediš druge”. Seksualni promiskuitet, alkohol i čisto hedonistički pristup životu rezultirali su tugom i usamljenošću.
Završetak prestižnog fakulteta, razvoj vrtlarske strasti nije joj donio nikakvo zadovoljstvo. Praznina… Pa što je tražila? Odgovori na pitanja koja vam se stalno množe u glavi: Tko sam ja? O čemu je život? Što se događa nakon smrti?
Kršćanstvo je, zbog stavova koje je iz njezina doma iznijela Esther, na početku skinuto s popisa izvora koji sadrže potencijalni odgovor na njezine dileme. Djevojka je neko vrijeme promatrala aktivnosti grupa Hare Krišna i Jehovinih svjedoka, dok joj se konačno u glavi nije pojavila pomisao na budizam.
Dok je saznavala za Budinu priču, Esther se gušila njegovim zapažanjima, čiji je izvor bio prosvjetljenje pod smokvom. Pobjeći od svih patnji zvučalo je obećavajuće. Biti ništa, imati ništa i nikoga, samo ništavilo i negiranje Božjeg postojanja.
Meditacija i ekstremni asketizam trebali su osigurati odvojenost od svijeta, oslobađanje od osjećaja, emocija i fizičkih objekata, što ju je zauzvrat trebalo zaštititi od patnje koja je posljedica vezanosti za svijet.
Baker je počela slijediti pet budističkih načela: ne uništavaj nijedan život, ne čini preljub, ne kradi, ne konzumiraj alkohol i ne laži. Upijala je znanje o Budi iz 6. stoljeća prije Krista, ili Siddharthi Gautami, koji je živio bezbrižan, luksuzan život s oženjenom princezom. Potaknuta je Siddharthinom znatiželjom, koji je jednog dana pobjegao iz palače i proputovao okolicu.
Bio je šokiran i duboko dirnut ne baš bajkovitom stvarnošću stvarnog života. Vratio se u palaču sa željom da pronađe način da eliminira patnju iz svog života, a ubrzo nakon toga zauvijek je napustio dvor i preuzeo život askete.
Indija, Tajland, Japan – Putovanje po Aziji produbilo je Esterinu želju da raste kao budistička redovnica. Vjerovala je da bi dobra karma trebala donijeti uspješno “ponovno rođenje”, dok je loša karma trebala osigurati uspješno “ponovno rođenje”. Akumulacija zasluga trebala je rezultirati reinkarnacijom, tj. prijelazom bića (ne duše) iz jednog života u drugi, u obliku drugog čovjeka, gladnog duha, medvjeda ili kukca.
Budući da je bila stanovnica budističkog samostana, Baker je obrijala glavu kako bi simbolizirala jednostavnost i odricanje od taštine. Ustajala je u tri ujutro, meditirala i radila, a većinu vremena provodila u izolaciji. Potaknuta je na suzdržanost u izražavanju svojih osjećaja i emocija.
Jer Buddha je učio da one dovode do vezanosti, donoseći sa sobom ropstvo i patnju, a to je upravo ono što je trebalo izbjegavati. Esther se bez oklijevanja tri puta naklonila do zemlje pred velikim kipom Bude, dajući slično štovanje starješinama redovnika i redovnica.
Jednog dana, Baker je počela doživljavati suptilne Isusove poticaje. Dolaskom kršćanske misionarke, njezina vjerna evangelizacija i osobni razgovor s njom dirnuli su djevojčino srce. Esther je, međutim, potisnula to uzbuđenje koje je doživjela u budističkom samostanu na jugu Engleske.
Odjenula je bijeli ogrtač novaka i zaređena je u budističku redovnicu sa 27 godina. Gledajući svoje suputnike, vidjela je ranjene ljude koji su, poput nje, često padali iz krajnosti svog raskalašnog života u stanje potpunog odricanja, tražeći – očajnički tražeći istinu.
Neki ljudi, obeshrabreni od crkvenih institucija, prisiljeni na bogoslužje u djetinjstvu, ili uvrijeđeni iz raznih razloga na Boga, od kojeg su i sami otišli, tražili su način da se oslobode boli postojanja. Ti ljudi nisu si dopuštali misliti da je samo Isus vrata života u izobilju, vrata spasenja.
Zabrinuti roditelji glavne junakinje nisu prepoznali vlastito dijete. Vidjeli su mršavu ženu, koja propada i koja toga uopće nije svjesna. Ožalošćena majka izgubila je svaku nadu da će je izvući iz destruktivnih vjerskih običaja…
A Isus je cijelo vrijeme bio blizu. Još jednom je rado dirnuo Estherino srce na Veliki petak kada su joj u mislima proletjela goruća pitanja o njegovoj smrti. Primijetivši sjenu koja tvori znak križa na zidu, Baker je ponovno osjetila taj poznati unutarnji pokret, baš kao što ga je osjetila razgovarajući s misionarkom.
Esther je doživjela unutarnju borbu između dvije krajnosti. Budizam je vidjela kao očiti cilj svog života, a istodobno ju je obuzela snažna sumnja u njegovo značenje – u korist znakova ljubavi neumornog Spasitelja. Ovo stanje je trajalo nekoliko godina.
Razgovori s kršćanima, želja za njihovim društvom, postavljanje pitanja, prijateljstvo s časnom sestrom Elizabetom i nezaboravan film koji ju je šokirao do dubine: Zakon ljubavi s Jackie Pullinger, koji prikazuje djelovanje Duha Svetoga, iscjeljivanje ljudskih tijela i duša.”
“Bože, ako si pravi, molim te dođi” – jednostavna je molitva koju je Baker izgovorila nakon gledanja tog filma i situacije su je jednostavno počele događati.
Susret s drugim ljubaznim ljudima osnažio je Estherine prve, nespretne korake na putu vjere i donošenje svjesne odluke da postane kršćanka. Djelo Božje providnosti oduzelo joj je strah. Strah je ustupio mjesto sigurnosti da je zaštićena, vođena i neizmjerno voljena.
Molitva umjesto budističke meditacije, tajni posjeti crkvi, čitanje Svetog pisma. Na kraju je Esther skinula svoj habit i napustila samostan. Samo je dopustila Bogu da pronađe samu sebe.
Duh Sveti je učinio da grijesi, dugi niz godina neispovijedani, nestanu iz srca preporođene djevojke. Buddha nema moć oprostiti grijehe. Krist ih sve, iako su grimizni, uranja u ocean svoga milosrđa. Nakon ispovijedi, Esther se osjećala kao novo stvorenje, čisto, bezuvjetno prihvaćeno.
Susret s Jackie, ženom iz poznatom iz filma, čije je gledanje predstavljalo njezinu prekretnicu prema kršćanstvu, rezultirao je zajedničkom evangelizacijom o kakvoj Esther nije ni sanjala.
“Oče, molim te daj mom srcu darove svoga Srca, za dobro onih kojima me šalješ, rekla je Bogu i on je to učinio.
Estera je putovala na Tajland gdje je otkrila Njegov razrađen plan. Bog je iskoristio njenu prošlost kako bi ona mogla donijeti mnogo na Božju slavu osvajanjem Njegove izgubljene djece iz vlastitog iskustava. Jer tko bi mogao bolje razumjeti ljude tako poznate vjere od nje same – nekoć budističke redovnice a danas žene osvojene milosrđem Krista.
Estera je htjela biti oruđe u rukama dobrog Boga. Pokazivati svima istinu koja oslobađa. Na tom putovanju svjedočila je nevjerojatnim obraćenjima i ozdravljenjima. Ljuske su joj pale s očiju. 13 godina svog života obožavala je stvorenje, a ne Stvoritelja.
Svojim trudom i djelovanjem nastojala je zadobiti dobru karmu, koja joj je trebala osigurati dostojanstveno utjelovljenje, dok je odjednom shvatila da smo po milosti spašeni smrću i uskrsnućem Isusa Krista – jedinog Gospodina i Spasitelja.
Shvatila je da nas Bog u svojoj prisutnosti poziva na vječni život, nadmašujući svojim sjajem sva iskustva oka, uha i srca. Želi biti prisutan u svačijem životu. Želi živi odnos sa svima.
Pišući ovu knjigu, Estera je već 17 godina pratila jedinog pravog Spasitelja i iskusila neprocjenjivi unutarnji mir kojim Bog ispunjava srce čovjeka koji počiva u Njemu.
