Fra Goran Azinović: Gubitak majke zbilja nalikuje gubitku korijena, majka je duša doma i vatra što ga grije
“Gubitak majke zbilja nalikuje gubitku korijena. Odsječen si, nema više riječi koje su ti lijepo tepale; nema više one mirne ruke što te je nježno grlila; nema više one predivne osobe kojoj se uvijek možeš vratiti…” piše u svojoj redovitoj tjednoj kolumni za Hrvatsku katoličku mrežu fra Goran Azinović.
Majka je duša doma i vatra što ga grije
Smrt je sastavni dio života, ali nitko nije spreman za nju jer zaboli do kosti. Gubitak bližnjeg, člana obitelji ili najboljeg prijatelja potresan je događaj u životu svakog pojedinca. Gubitak je time potresniji kad bližnji ode naglo, iznenada. Još jutros ste zajedno pili kavu, smijali se i planirali sretnu budućnost, a večeras je bol upalila svijeću koja će uvijek tinjati negdje u dubini tvog srca. Večeras su svi tu zbog njega, ali njega više nema. Ostale su samo suze, slike i brojne uspomene. Tuga je još i veća kad umre majka – to divno stvorenje i najnježnije biće na svijetu.
Čovjek nikad nije spreman izgubiti majku, jer koliko god imao godina, uvijek ćeš biti njezino drago dijete. A dijete nikad nije spremno za toliku bol…
„Da, majčin me odlazak strahovito pogodio! Nikad nisam osjećao takvu bol… Odjednom sam se osjetio posve sȃm. Osjećao sam se kao odsječen od svih korijena svog života“, ove je riječi nakon majčine smrti zapisao kardinal Robert Sarah. Gubitak majke zbilja nalikuje gubitku korijena. Odsječen si, nema više riječi koje su ti lijepo tepale; nema više one mirne ruke što te je nježno grlila; nema više one predivne osobe kojoj se uvijek možeš vratiti…
Katkad čovjek i nema potrebe vraćati se kući, jer kad nema majke, nema ni kuće! Čudno, ali majka je dom, a ne zidovi. Majka je duša doma i vatra što ga grije. Toliko te je puta promatrala dok spavaš bdijući nad tobom. Čovjek nikad nije spreman izgubiti majku, jer koliko god imao godina, uvijek ćeš biti njezino drago dijete. A dijete nikad nije spremno za toliku bol…
